Moj internet dnevnik
Vjera
Blog
srijeda, veljača 27, 2008


Kako prepoznati zamke

ZLOGA

 

 

Milivoj Bolobanić






(Peto dopunjeno izdanje) 
Don Gabriel Amorth 

Mons. Cesare Bonicelli 
PREDGOVOR 
S velikim sam zadovoljstvom pročitao ovu knjigu monsignora Bolobanića i radostan sam 
zbog velikoga uspjeha koje je knjiga postigla neposredno po izlasku iz tiska. Danas postoje 
mnoge knjige koje govore o Zlome i njegovome djelovanju. 
S obzirom na činjenicu da ljudi čitaju vrlo malo, potrebna nam je jedna kratka knjiga koja će 
jednostavno i jasno izraziti ono bitno. Kako prepoznati zamke Zloga koje su danas posvuda 
obilno rasprostranjene? 
Ne smijemo zatvarati oči pred ovom žalosnom stvarnošću: nikada prije vjera nije doživjela 
takvo otpadništvo na Starome kontinentu.Tu postoji matematički odnos: kako se smanjuje 
vjera, raste praznovjerje. 
Evo, to je naš svijet koji je napustio crkvu, a obraća se vračarima, gatanju iz karata, lažnim 
vidovnjacima; to je naš svijet koji je napustio kršćanski život molitve i sakramenata, a 
umjesto toga se obraća okultnim praksama, osobito spritističkim seansama i sotonskim 
sektama; a sve to čini u potpunome neznanju od kobnih posljedica koje iz toga proizlaze, ne 
samo za vječni život, nego i za ovaj zemaljski; dogańaju im se vrlo teške smetnje, koje 
liječnici ne mogu prepoznati ni liječiti. 
Potrebno je ljudima otvoriti oči, a, nažalost, moramo priznati da u ovo naše vrijeme čak ni 
svećenstvo nije dostatno upoznato i nije potpuno uronjeno u vjeru te je takvo rijetko sposobno 
shvatiti ili pomoći onima koji traže izlaz. 
Stoga s velikim zadovoljstvom pozdravljam ovaj kratki osvrt, preporučam ga kako 
svećenicima tako i laicima, iznad svega onima koji imaju odgovornu ulogu odgoja i onima 
koji rade sa skupinama mladih. Dotaknute teme jesu ono što je najvažnije, najprimarnije i 
najkorisnije znati. 
Razgovor na kraju knjige pun je životne snage. Postigao je žaljeni cilj, iskustvom odgovara 
na najučestalija pitanja koja ljude sebi postavljaju 
Izbor molitava u knjizi vrlo je koristan. 
Ne zaboravimo da je temelj svega i, zapravo, najučinkovitija prevencija živjeti neprestano u 
milosti Božjoj, molitvi, sudjelovati u sv. misi i primati sakramente. 
Dobro je uvijek imati na umu Isusove riječi: «A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u 
ime će moje izgoniti zloduhe. 
Po ovim riječima, svi možemo moliti molitve otklinjanja. I , ako su izgovorene s vjerom, 
imaju moć potpunog oslobańanja od utjecaja Zloga i zlih čina. 
don Gabriele AMORTH 
EGZORCIST RIMSKE BISKUPIJE 
POTPREDSJEDNIK MEđUNARODNOGA 
UDRUŽENJA EGZORCISTA 
PREDGOVOR TALIJANSKOM IZDANJU 
Koristeći se svojim poznatim engleskim humorom, Chesterton je napisao kako mjesto 
vjernika u modernome svijetu neće zauzeti ateisti nego «lakovjerni»: Čini se kako statistika o 
broju osoba koje nasjedaju na oglase vračara potvrńuje njegovo mišljenje. 
Pomrčina kršćanskoga smisla za život ide ukorak sa zamračenjem razuma i nadiranjem sve 
perverznijij izobličenja religioznosti. 
Nasuprot nadiranju takozvanoga novoga poganstva, Crkva se već sada nalazi sama u obrani 
razuma i mora se boriti protiv zloporabe vjere kako bi osporila povratak iracionalnim i 
instikivnim strastima koje se šire u obliku praznovjerja i magijskih praksa. 
Prije svega čovjek treba imati poniznosti i hrabrosti služiti se vlastitim razumom. Kad se 
kršćanstvo širilo antičkim svijetom, naši su pradjedovi to shvatili kao pobjedu inteligencije i 
objavu prisutnosti, Isusa Krista koji oživljuje u čovjeku potrebu za istinom Pobjeńujući svaki 
strah, ono se potvrńuje kao iskustvo oslobońenja od fatalnosti i grijeha te kao svakodnevna 
mogućnost za put spasenja u dramatičnim okolnostima ljudskoga postojanja. 
Pred problemima na koje čovjek nailazi kršćanstvo navešćuje istinsku i oslobańajuću 
prisutnost Krista i ide ususret stvarnosti. «Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.» 
Ljubav prema razumnosti koja je kršćanstvu prirońena postaje napon ljubavi i podrška onima 
koji žive u poteškoćama. 
«Kad je čovjek obilježen dramom nasilja, usamljenosti i beznačajnosti, jedini odgovor koji 
ga može zadovoljiti dolazi mu u susretu s Onim koji je izvor njegova postojanja i njegova 
djelovanja. Put je Krist. On je Put, Istina i Život. Otkriće ovoga puta uobičajemo se zbiva 
zahvaljujući razmatranju drugih» (Ivan Pavao II.) 
Mons. CESARE BONICELLI 
BISKUP PARME 
Molitva sv. Mihivilu arkanńelu 
Sveti Mihovile arkanńele, neka to Gospodin zapovijedi! 
brani nas u boju; A ti, vońo vojske nebeske, 
budi nam na pomoć Protjeraj u pakao Sotonu 
protiv zlobe i zamki ńavolskih. I druge zle duhove 
Molimo te proseći koji lutaju svijetom 
na propast duša. Amen. 
UVODNA RIJEČ 
Područje Sotoninoga djelovanja, njegovih zamki i njegova zavońenja, područje okultnih i 
magijskih praksa jest nesagledivo. Upuštati se u to doista predstavlja pravu avanturu. Toliko 
je toga nama ljudima neshvatljivo, neobjašnjivo i tajnovito. Stoga je to područje neistraženo. 
Malo je na našim prostorima onih koji su pokušali obraditi tu tamnu stvarnost. Ako literatura 
postoji, to su uglavnom prijevodi stranih autora. 
Prepoznati, razotkriti i raskrinkati zamke Zloga moguće je jedino svjetlom odozgo.SamoDuh 
Sveti, Duh mudrosti, može prosvijetliti i voditi čovjeka u tu mračnu tajnovitu stvarnost u 
kojoj se kreću i u kojoj djeluju zli duhovi te otkriti svu njihovu perfidnu, lukavu i pokvarenu 
zlobu kojom čovjeku napadaju u želji da ga, ako je ikako moguće, fizički i psihički unište. 
Prepoznao sam u sebi odreńenu osjetljivost i otvorenost za ljudske probleme koji imaju 
korijena u sotonskom utjecaju na ljude. To me je područje počelo odavno zanimati. 
Posljednjih dvadesetpet godina mojega pastoralnoga rada počeo sam se intenzivnije baviti 
tom problematikom. Mnogo je ljudi dolazilo i sve više dolazi tražiti pomoć i izlaz iz mračnih i 
zapletenih životnih situacija. I tako, u susretu s ljudima, slušajući i prepoznavajući njihove 
probleme, sve sam više ulazio u to područje u kojemu sam otkrivao kako Sotona djeluje i 
zavodi duše. Postalo mi je jasno da on ljudima manipulira na sve moguće načine, a da ljudi, 
jadni, nisu ni svjesni kako su žrtve zlokobnoga sotonskoga djelovanja. 
U meni je već odavno sazrijevala želja kako bi trebalo ljude poučiti i ukazati im na sve 
moguće opasnosti u koje bi mogli upasti, osobito baveći se okultnim, magijskim praksama. 
Budući da je posljednjih godina prošloga stoljeća zlo uzelo toliko maha i da je u nevińenu 
porastu sotonsko djelovanje i u našim krajevima te da toliki padaju u njegove zamke i ne vide 
izlaz, potaknut željama mnogih koji su pronašli izlaz i oslobodili se, odlučio sam napisati ovu 
knjigu koja će, nadam se, mnogima pomoći prepoznati vlastiti problem, otvoriti oči i u svjetlu 
Duha Svetoga prepoznati kamo krenuti, te pronaći spasenje. 
Svjestan sam da će ova knjiga izazvati burne reakcije mnogih. Svjestan sam da će Sotona, 
čija se djela ovim putem razotkrivaju i kome se otima plijen, pobjesniti i da će pokušati 
novosmišljenim zamkama ljude zavesti kako ne bi spoznali istinu. No, uvjeren sam da treba 
javno progovoriti, svidjelo se to kome ili ne, i pomoći ljudima. Nadam se da će ovo vrlo 
dobro razumjeti oni koji grcaju u problemima čekajući odnekamo spas. Njima će ovo doći kao 
melem na ranu, kao nada da nisu sve lańe potonule i da postoji luka spasa. 
U Crkvi nismo svjesni ozbiljnosti prblema u kojima se nalazi današnji čovjek. Poznati 
egzorcist Gabriele Amorth, u svojoj knjizi “Egzorcist govori” izrekao je jednu vrlo tešku 
rečenicu: Danas se Katolička crkva odrekla ove svoje specifične misije i puk se više ne obraća 
Bogu, nego Sotoni. 
Ova je teška prosudba izrečena sa željom da se probudimo. Svećenici uglavnom nisu a 
gotovo i ne dotiču. Pa kako će se onda sutrašnji svećenici moći hvatati u koštac s invazijom 
zla koje u zastrašujućim razmjerima prijeti čovječanstvu?! Krajnje je vrijeme da se trgnemo i 
da se nešto učini! 
Ovaj svoj skromni doprinos stavljam pod moćnu zaštitu Bezgriješne Djevice, koja po 
Božjemu planu trajna neprijateljica Sotone i koja će mu naposljetku satrti glavu. Trijumf 
Marijina Bezgrješnoga Srca je na pomolu! Dońi, Gospodine Isuse! Maranatha! I uništi moć 
Sotone zauvijek! 
ČOVJEKOVA PITANJA 
Svijet u kojemu živimo postavlja pred čovjeka današnjice mnoga 
teška i nerješiva pitanja: Odakle zlo i zašto se dogańaju teška zla u svijetu? Zašto ratovi i 
tolika zvjerska zlodjela nad ljudima, kao i bezdušno uništavanje svega što je čovjek 
mukotrpno sagradio? Zašto toliko mržnje u meńuljudskim odnosima a i meńu narodima? 
Zašto tolike odmazde i osvete, sve do potpunog istrebljenja? Kako je moguće protumačiti 
tolika iživljavanja nad nevinim žrtvama masakriranja žena, staraca i nevine djece, tolika 
silovanja?... I sve to u XX. i XXI. stoljeću . 
Zašto u modernome civiliziranome svijetu tolike socijalne nepravde? Zašto toliki svakodnevno 
umiru od gladi, a toliko se hrane baca i uništava? Zašto manji broj ljudi na ovome našemu 
planetu posjeduje golema materijalna dobra dok većina oskudijeva u nužnome za život 
dostojan čovjeka? 
Zašto danas svaka zemlja troši golema sredstva za nagomilavanje oružja, a toliki umiru od 
gladi? Zašto uopće oružje? 
A što reči o tragedijama i tolikim zlima na osobnoj razini? Teško je danas naći sretna i 
zadovoljna čovjeka. Gotovo je nemoguće pronaći sretnu složnu obitelj. Učestala neslaganja, 
svakodnevne bračne nevjere, sve brojnije rastave brakova, droga, alkohol, homoseksualizam, 
razne seksualne nastranosti, sve učestaliji teški psihički poremećaji i nastranosi...sve su to 
postale redovite pojave koje se svakodnevno mogu sresti u životima mnogih obitpostoje zla 
zbog kojih trpimo a koja ne ovise o našoj ljudskoj volji. To su, primjerice, 
razne prirodne katastrofe: velike poplave koje iza sebe ostavljaju goleme pustoši, tuča 
koja zna uništiti svu žetvu i berbu, razni orkani i cikloni koji uništavaju sve iza sebe, vulkani, 
veliki potresi koji znaju sravnati sa zemljom i potpuno izbrisati cijele gradove, sela, čak i 
pojedine pokrajine s ukupnim stanovništvom. 
A što reči o raznim teškim i neizlječivim bolestima? Koliko bolesnici leže u 
najsuvremenijim bolnicama bez nade u ozdravljenje! Kako rastumačiti i objasniti da se tolika 
djeca rańaju osakaćena, hendikepirana na tijelu i zaostala u duhu, mnogi krivnjom svojih 
Božja Objava sadržana u Bibliji nedvojbeno nam govori da je Bog stvoritelj vidljiva i nevidljiva 
svijeta. To jasno potvrńuje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje u kojemu Crkva roditelja? 
Kako objasniti da je na stotine tisuća ljudi, u ovome našemu “naprednome stoljeću”, moralo 
napustiti svoj dom, svoj zavičaj, i s vrećicom se u ruci smjestiti pod kakav jadan šator, ako su 
i to uspjeli dobiti, bez minimalnih higijenskih uvjeta, sretni da mogu kako tako preživjeti. 
Uza sve ovo, ne smijemo previdjeti ni najrazličitije moralne i duševe patnje, koje muče i 
lome ljudska srca. Spomenimo jadnu djecu-siročad koja neće nikada u životu moći osjetiti što 
znači majčina ljubav i nježnost. Tu je i bol koja kida roditeljsko srce koje plače nad svojim 
mrtvim djetetom. 
Sva ova spomenuta zla i ljudske nevolje najčešće nemaju izvora, ili se barem ne vidi, u 
čovjekovoj krivnji. No, postoje bezbrojne nevolje i tjeskobe koje očito imaju korjena u zlu 
koje se nalazi u ljudskome srcu. U čovjekovu se srcu rańaju oholost, sebičnost, zavist, 
ljubomora, mržnja, nečistoća i ostale zle sklonosti. Iz tih se korijena najčešće rańaju zločini, 
ratovi i bezbrojna druga zla koja u svim razdobljima ljudske povijesti iza sebe ostavljaju 
zgarišta i užasnu pustoš. Počelo je to već od ubojstva nevinog Abela, koji je pao kao žrtva 
bratove zavisti, pa sve do danas. I, možemo s boli u srcu ustvrditi kako je, zapravo, cijela 
ljudska povijest, u svim svojim razdobljima, obilježena tragovima krvi i patnje, u čemu 
upravo ovo naše moderno XX. Stoljeće prednjači. 
Da, moderni se čovjek ponosi visokim napretkom kojega je ostvario. Ali, može li se reči da 
je čovjek današnjice sretniji od onoga koji je živio prije tisuću godina? Danas doista uživamo 
neke blagodati modernoga tehničkog napretka, ali, zar se ne pojavljuju nova zla i nevolje koje 
sa sobom nosi taj napredak? Istinu je rekao E. Autexier: Pomišljati da se može uklonit 
trpljenje iz našega života znači zabavljati se tlapnjom! 
BOG STVORITELJ 
Božja Objava sadržana u Bibliji nedvojbeno nam govori da je Bog stvoritelj vidljiva i nevidljiva 
svijeta. To jasno potvrńuje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje u kojemu Crkva ispovijeda: 
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i 
nevidljivoga. 
Četvrti lateranski sabor definirao je da je Bog od početka vremena ni od čega stvorio oboje 
stvorenje, duhovno i tjelesno, anńele i zemaljski svijet, a zatim čovjeka sastavljena od 
obojenoga duha i tijela. 
Iz ovih definiranih istina jasno proizlazi da je Bog stvorio najprije duhovna bića, tj. netjelesna 
bića, koje Sveto pismo naziva anńelima. Ta su duhovna bića obdarena razumom i 
slobodnom voljom. Ona, prema Stvoriteljevu planu, neprestano slave Boga i služe njegovome 
spasonosnom planu prema drugim stvorenjima. I, kako kaže sv. Toma Akvinski:Anńeli surańuju 
u svemu što je dobro za nas. 
SOTONA 
Ako je Bog savršeno biće, punina savršenstva, neizbježno se nameće pitanje: Kako uz 
savršenoga Boga može postojati sasvim negativno biće – Sotona? Je li Bog stvorio Sotonu? 
To bi se protivilo Božjem savršenstvu; odakle, dakle, Sotona? 
Odgovor na ova pitanja daje nam posljednja knjiga Novoga Zavjeta – Apokalipsa ili Otvorenje 
sv. Ivana apostola. Ondje stoji ovo: I nasta rat na nebu. Mihovil i njegovi anńeli zarate se 
sa Zmajem. Zmaj uńe u rat i anńeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na 
nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija imenom đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. 
Bačen je na zemlju, a s njim su bačeni i anńeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: Sada 
nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanike njegova! Jer zbačen je 
tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše 
krvlju Jaganjčevom i riječi svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svojega sve do smrti. 
Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer đavao sińe k vama 
gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena! (Otk !2, 7-12). 
Iz ovoga biblijskoga izvješća saznajemo o sukobu anńela. Očito je da je Bog stvorio anńele 
dobrima. Po daru slobode imali su mogućnosti biranja. Bili su stavljeni na kušnju hoće li u 
poslušnosti i ljubavi priznati Boga svojim vrhovnim Gospodarom i slobodno mu se staviti u 
službu. No, kod nekih anńela pojavila se oholost, želja biti Bog. Oholost je grijeh duha. 
Lucifer, anńeo svjetla, najodličnije Božje stvorenje i jedan broj anńela koji su ga slijedili, 
otkazali su poslušnost Bogu. Od tada su oni postali zli duhovi, demoni. I kada se Lucifer, 
Sotona, posve svjesno pobunio protiv Boga, cijelim svojim bićem i svojom voljom bez 
povratka, toga je trenutka postao stvorenjem najudaljenijem od Boga. Taj je grijeh pobune 
ostao utkan u njegovu bit i tako će ostati kroz svu vječnost. Biblija ga naziva raznim imenima: 
Sotona, Lucifer, Belzebul, Stara zmija, đavao, Otac laži, Tužitelj braće... 
Prema tome, Bog nije stvorio Sotonu i zle duhove, nego su oni sami, pobunivši se protiv 
Boga, posve svjesno i slobodno, postali zlil A moć i sposobnost koju je primio od Boga prije 
pobune, Sotona posjeduje i dalje. On je i dalje ostao čisti duh i, stoga, duhovno biće, te, budući 
da nije izgubio svoju anńeosku narav, ima nezamislive mogućnosti. Imajmo na umu da, kao 
čisti duh, nema naših dimenzija: nije, dakle, tro-četverodimenzionalan, nema stoga prostora ni 
materije, ni zvuka ni mjere, ni hrane ni odmora, ni bolesti ni smrti. Zapravo, nije podložan 
nijednoj našoj ljudskoj uvjetovanosti. Sotona sve svoje sposobnosti, osobito veliku spoznaju, 
koristi u neopisivoj mržnji prema Bogu i svima onima koji žele slobodno služiti Bogu. On je 
neprijatelj koji napada i uznemiruje kako bi postigao svoj cilj. 
Demoni mrze Boga koji je samo dobro, Oni mrze svjetlo, jer oni su tama i zabluda. Dolaze 
iz pakla, preplavljuju zemlju i posvuda se gnijezde. Teže najviše za tim da prodru u duh i 
tijelo ljudi, da čovjeka zamagle, svladaju i gurnu u vječnu propast. No, kršćani redovito nisu 
svjesni užasne stvarnosti ni opasnosti koju te zlokobne snage predstavljaju i zato mogu vrlo 
lako upasti u vječno prokletstvo. 
Mi na temelju Objave znamo da je Sotona već osuńen i izbačen van (Iv 12, 31) i da on nema 
nikakve vlasti nad Kristom, koji ga je svojom žrtvom na križu i svojim uskrsnućem pobijedio 
i On je kralj svemira i svega stvorenoga i Njemu će postupno biti sve podloženo na nebu i na 
zemlji. No, Sotoni je dano još neko vrijeme da zavodi ljude. Njemu je i cijeli svijet podložan 
u zlu te je zato on knez ovoga svijeta (1 Iv 5, 19). Stoga nijekati postojanje Sotone i njegovo 
negativno djelovanje u svijetu znači, zapravo, nijekati Krista i njegovo spasiteljsko djelovanje 
koje se u njegovoj Zaručnici Crkvi nastavlja kroz povijest. Jer, On je Crkvi dao vrlo jasnu 
zapovijed da «izgoni ńavle». I zato, oni koji niječu postojanje Sotone prave Sotoni veliku 
uslugu, kako bi mogao posve nesmetano djelovati u ovome svijetu. Takvi svećenici i vjernici 
jesu pravi heretici, jer njegova opstojanost jest dogma naše vjere. 
Ivan Pavao II. tijekom Angelusa s vjernicima na prvu korizmenu nedjelju 2002., godine 
drhtavim glasom govorio je kako je Sotona stvarnost koja neprestano djeluje na čovjekove 
puteve i puteve Crkve. Oni koji žele umanjiti značaj te činjenice dovode se u opasnost i na 
kraju se suočavaju s gorkim razočarenjem; to je pogreška s bolnim posljedicama. Papa je tako 
svoje tiječi zaključio na neobičan način, dva puta naglašeno rekavši: «ODLAZI SOTONO!» 
Neki opet znaju Sotonu omalovažavati i podrugljivo o njemu govoriti i ismijavati ga. Na 
ovakve reakcije lucidno je primijetio jedan egzrcist: Nemojte se smijati, prijatelji moji, kada 
čujete govoriti o ńavlu kao da je strašilo za djecu! đavao je zadovoljan zbog odreńenih 
ismijavanja, jer mu to ide na korist, i te kako! 
mudrost čovjekov razum na ta pitanja nemaju odgovora. Iskustvo nas uči da je trpljenje 
povezano s našim životom od kolijevke pa do groba. Svi ljudski napori, otkad je čovjeka na 
ovoj zemlji, idu za tim da se ovdje stvori raj; ali, i na početku XXI. stoljeća moramo 
tjeskobno zaključiti kako se nalazimo u “dolini suza”. Za mnoga je zla čovjek sam kriv. No, 
postoje zla zbog kojih trpimo a koja ne ovise o našoj ljudskoj volji. To su, primjerice, 
razne prirodne katastrofe: velike poplave koje iza sebe ostavljaju goleme pustoši, tuča 
koja zna uništiti svu žetvu i berbu, razni orkani i cikloni koji uništavaju sve iza sebe, vulkani, 
veliki potresi koji znaju sravnati sa zemljom i potpuno izbrisati cijele gradove, sela, čak i 
krscanskizivot @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ISUS U EVANđELJIMA I ZLI DUHOVI 
Evanńelisti u svojim spisima žele na osobit način istaknuti Kristovo božanstvo. Stoga 
posebno iznose izvanredne znakove, čudesa koja je on čitao. Meńu mnogobrojnim znakovima 
koje opisuju, veliku i sasvim posebnu važnost pridaju Isusovu gospodstvu nad nečistim dusim 
To je zato jer je Isusovo djelo, kao što smo već isticali, usmjereno k uništenju moći Sotone i 
osolobońenju čovječanstva. Tako sv. Marko već u prvome poglavlju svojega Evanńelja tri 
puta naglašava ovu Kristovu moć: A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut 
od nečistoga duha. On povika: «Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas 
uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!» Isus mu zapovijedi: «Umukni i izińi iz njega!» Nato 
nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i izińe iz njega. Svi se zaprepastiše te se 
zapitkivahu: «Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda i 
i pokoravaju mu se!» (Mk 1, 23-27). Ovdje je važno zapaziti kako narod povezuje Isusovo 
propovijedanje s njegovom snagom i vlašću da tjera nečiste duhove. Uvečer, kad sunce zańe, 
donašaju preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi 
bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima 
govoriti jer su ga znali (Mk 1, 33-34). Važno je zapaziti da Isus ne želi svjedočanstvo zlih 
duhova, jer oni su u biti lažljivci i sve znaju izvrnuti. On ima svjedočanstvo Očevo, a i nas 
želi učiniti svojim svjedocima. U prvome poglavlju svojega Evanńelja sv. Marko donosi i 
ovu rečenicu: I prońe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe 
izgonio. (Mk 1,39). 
Sv. Matej nam u svojem Evanńelju takońer govori kako je Isus mnoge oslobańao: I glas se o 
njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i 
patnja – opsjednute, mjesečare uzete – i on ih ozdravljaše( Mt 4,24). A uvečer mu doniješe 
mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi ( Mt 8, 16). 
Sv. Luka slično izvješćuje: O zalasku sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti i 
dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su 
izlazili i zlodusi vičući: «Ti si Sin Božji!» On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali 
da je on Krist. (Lk 4,40-41). Nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su 
mučili nečisti dusi ozdravljajahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga 
izlazila iz njega i sve ozdravljala (Lk 6,18-19), i neke žene koje bijahu izliječene od zlih 
duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam ńavola; (Lk,8,2). 
Posebnu pozornost posvetit ćemo dvama slučajevima koji su vrlo karakteristični i donose 
neke važne pojedinosti. 
Zaustavimo se najprije kod opsjednutoga iz Geraze. Riječ je, naime, o najtežem obliku 
potpunog ńavolskog opsjednuća. Opsjednuti pokazuje nadljudsku snagu. On čak kida lance. U 
drugim primjerima opsjednuća nema takvih pojava. Nekada sotonsko zlo može izgledati kao 
fizička bolest. To je primjer gluhonijemog ili zgrbljene žene. I danas se u opsjednutih osoba 
očituju najrazličitije pojave. 
Važno je zapaziti kako zloduh odgovara na pitanje o imenu: Legija mi je ime! Ima nas 
mnogo! (Mk 5,9). To se i danas dogańa. Takońer je zanimljiva činjenica da Isus udovoljava 
molbi zloduha da ih pošalje u svinje. I danas se dogańa da pri molitvi egzorcizma zao duh 
moli egzorcista da ga pošalje ili opet da egzorcist to odredi. Važno je primijetiti da Isus 
nikada ne zapovijeda nekome opsjednutome da šuti o svojemu oslobońenju, što obično čini 
kada je riječ o ozdravljenju od neke bolesti. 
Drugi je primjer onaj o ozdravljenju mladića kojega desetorica apostola nisu uspjela 
osloboditi, dok je Isus bio s Petrom, Jakovom i Ivanom na brdu Tabor. Ovo je takońer vrlo 
težak primjer opsjednuća. Demon muči dječaka, baca ga ne zemlju; on se koči; pjeni, škripi 
zubima – tako da se čini da je epileptičar. Zloduh ga želi uništiti i zato ga baca sad u vodu a 
sad u vatru. Opis donose sv. Luka (9,38-43) i sv. Marko (9,14-27). 
Isus je postavio vrlo konkretno i znakovito pitanje: Koliko je vremena kako mu se to 
dogańa? (Mk 9,21). Odgovor je bio: Od djetinjstva. Dakle, ovdje se očito želi naglasiti kako 
nema osobne krivnje žrtve. 
Isus postavlja i neke uvjete kako bi mladić bio oslobońen. Najprije traži vjeru od oca: Sve je 
moguće onome koji vjeruje! ((Mk 9,23). A svojim začuńenim i razočaranim učenicima, zbog 
njihova neuspjeha, poručuje:Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i 
postom. (Mk 9,29). To znači da se neka oslobońenja od zloduha, koja su od posebne važnosti 
i osobito teška, ne dogańaju automatski, nego od egzorciste, osim vjere, zahtijevaju 
dugotrajnu molitvu i post. 
Donosimo i neke bitne pojedinosti, koje bi bilo korisno zapaziti u Isusovim susretima s 
đavlom u opsjednutim osobama: 
zloduh može ući u čovjeka: Nakon zalogaja uńe u nj Sotona (Iv 13,27) – primjer Jude; 
poslije oslobońenja zloduh se može vratiti i dovesti mnogo dugih, gorih duhova (Mk 
12,43-45); 
može izvoditi takva djela da zavede narod, kao što je to učinio Šimun čarobnjak (Dj 
8,9 ); 
u nekim situacijama ima posebnu moć: Ovo je vaš čas i vlast tmina (Lk 22,53); 
tu moć Sotona osobito pokazuje u posljednjim vremenima, što se može osobito dobro 
vidjeti iz Isusovih eshatoloških govora i Apokalipse. 
ZLODUH JE BIJESAN KADA GA SE RAZOTKRIVA I UDARA 
Židovi i njihovi književnici i farizeji, bojeći se da narod ne počne veličati Isusa, govore: Po 
poglavici ńavolskome izgoni ńavle! (Mt 9, 32-34). Sada vidimo da imaš zloduha! (Iv 8,52). 
Belzebula ima, po poglavici ńavolskom izgoni ńavle(Mk 3,22). Isus će na sve pritužbe dati tri 
odgovora: 
U prvom odgovoru želi pokazati kako je takva optužba u sebi potpuno proturječna i 
besmislena: Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne 
može opstati... Ako je, dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego je 
kraj (Mk 3,23-26). 
Drugi je odgovor još snažniji. Isus želi svojim slušateljima protumačiti što se dogańa: Ako ja 
po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje (Mt12,28): Sada će 
knez ovoga svijeta biti izbačen (Iv 12,31).Knez ovoga svijeta je već osuńen (Iv 14,11). 
U trećem odgovoru Isus pokazuje svoju potpunu nadmoć i potpuni poraz Sotone: Dokle god 
jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dońe jači od njega, 
svlada ga i otme mu svo njegovo oružje, u koje se uzdao, a plijen razdijeli...(Lk 11,21-22). 
Knez ovoga svijeta ne može ništa protiv mene (Iv 14,20). 
DJELOVANJE SOTONE DANAS 
Već smo spomenuli kako su Sotona i njegovi otpali anńeli, iako odijeljeni od Boga, zadržali 
svoju moć i svoj položaj (Vrhovništva, Vlasti, Moći; Gospodstva...) i kako se tom moći i 
vlasti služe na zlo. Izmeńu prvoga Kristova dolaska na ovaj svijet i posljednjeg suda Sotona 
nastoji pridobiti za sebe što više ljudi. Njegov je jedini cilj upropastiti i uništiti čovjeka. Sv. 
Augustin će ustvrditi da, kad bi Sotona dobio dopuštenje od Boga, nitko od nas ne bi ostao 
na životu. Tolika je okrutnost Sotone da bi nas svakoga progutao, kad nas Božja zaštita ne bi 
štitila. Njemu se očito žuri. On zna da je pobijeńen i da ima malo vremena (Otk 12,12). Zato 
kao očajnik nastoji što više ljudi pridobiti za sebe. Borba protiv moći mraka trajat će po riječi 
Gospodnjoj sve do posljednjega dana (GS 37). 
Sotona ne može izravno napasti Boga. Protiv njega se bori tako da svoju osvetljivu zlobu, 
punu mržnje i zavisti, s ljubomorom iskaljuje na ljudima. I svaki se čovjek, bez iznimke, bori. 
Naš je život ovdje na zemlji jedna trajna kušnja u kojoj se provjeravamo koliko smo vjerni 
Bogu ili smo podlegli zasjedama vražjim. A na kraju života svima nam se pojavi pred 
sudištem Kristovim, da svatko primi prema tome, koliko je dobra ili zla činio u svojemu tijelu 
Očito je da se moć Sotone u pojedinim razdobljima ljudske povijesti jače ili slabije osjeća, 
osobito na razini zajednice, a onda i u životu pojedinca. Tako mnogi povjesničari drže da je 
propast rimskoga carstva bila prouzročena moralnom izopačenošću koja je bila zahvatila 
cijelo društvo. O tome jasno svjedoči Sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima. 
No, mnogi zapažaju kako se i današnji svijet osobito na Zapadu, nalazi na istoj razini. Zli 
zavodi ljude materijalizmom, hedonizmom konzumizmom...obećavajući im raj na ovoj 
zemlji. Nažalost, mnogi kršćani nisu prepoznali tragičnju laž i lukave zamke Zloga i tako 
srljaju svakim danom sve dalje u njegov ledeni zagrljaj. Tome uvelike pridonose sredstva 
društvenoga priopćavanja, koja često u službi zla i šire ozračje materijalizma, hedonizma, 
konzumizma...Sotona danas posebno ističe kult seksa, snizujući čovjekovo tijelo na sredstvo 
grijeha. To je rekli bismo, redovito djelovanje Sotone, koje nazivamo napastovanje na zlo. 
Toga ima vrlo mnogo i u najrazličitijim oblicima.. Vrlo je raširena i otvorena i drska 
propaganda raznih sotonskih sadržaja koji izravno i neizravno djeluju na čovjeka, razaraju 
njegov život i odvode duše u propast. 
Ondje gdje je potisnuta vjera, gdje se krnji čistoća, dopušta zločin i nepravednost, izazivaju 
svańe koje uzrokuju rastave i nastaju nasilja, uvijek sudjeluje Sotona. Djelovanje Sotone i 
njegovih pristaša obuhvaća cijeli svijet. 
Tu su i neprestana napastovanja na oholost, uznositost, zavist na svim razinama i u svim 
vrstama, na političkom, ekonomskom i diplomatskom području. Zato Isus kaže: Sav je svijet u 
rukama zloga, i nitko mu ne može izbjeći, nego samo onaj tko se trudi živjeti s Isusom po 
onim sredstvima koja nam on daje – sakramentima , molitvama, postovima, i sl. Jedino taj 
može pobijediti Sotonu u ovome njegovom redovitom djelovanju i neće upasti njegova 
izvanredna djelovanja 
IZVANREDNA DJELOVANJA SOTONE 
Potrebno se posebno osvrnuti na tzv. Izvanredno djelovanje Sotone, koje Bog očito 
dopušta u nekim posebnim slučajevima. 
1. Izravni fizički napadi od Sotone 
Poznato je iz životopisa pojedinih velikih ljudi (primjerice sv. Ivana od Križa, svetoga 
župnika Arhškog – Ivana Vianeyija ili nedavno proglašenoga svetim o. Pija iz Pitrelcine) 
kako su na izvanredan način bili šikanirani od zloga duha. Opisuje kako ih je Sotona bičevao i 
batinao. 
Ima takońer dobih svetih duša koje se ozbiljno trude na putu savršenstva, a, s Božjim dopuštenjem 
poput Joba, izložene su napadima Sotone. Te su im prouzročene patnje postale 
sredstvom zadovoljštine, pročišćenja i posvećenja. One služe otkupljenju, jer se patnja, bez 
obzira na to odakle potječe, pretvara u spasenje ako se prihvaće u vjeri i u velikodušnom duhu 
žrtve. 
No, važno je zapaziti da u svim ovakvim primjerima Sotona nije imao nutarnjeg utjecaja na 
osobe i zato nije bilo potrebno nad takvim osobama moliti otkletvene molitve ili pak molitve 
egzorcizma. 
Takve osobe, od Boga izabrane, ostvaruju osobita poslanja i zato jer su potpuno posvećene 
Božjim planovima postaju iznimna karizmatična sredstva za spasenje svijeta te zbog toga 
ciljevi sotonskih napada izvanredne snage. Sotona ih napada izravno i uzrokuje im iznimno 
velika trpljenja želeći im nametnuti strah i odvratiti ih od poslanja uz koje su prionuli. Istodobno 
je u takvim situacijama prisutno i otajstvo Božje providnosti koja iz takvih stanja može 
izvući veliko dobro. Bog dopušta Zloduhu izvanredno djelovanje na svete ljude kako bi još 
jače došla do izražaja Božja snaga u njima. 
2. đavolsko opsjednuće 
To je najteži oblik sotonskoga djelovanja na čovjeka. Sotona u takvome slučaju potpuno 
uzme u posjed čovjekovo tijelo, ali ne i dušu. Čovjek tada djeluje ili govori kako Sotona hoće. 
U takvoj se situaciji dotični jednostavno ne može oprijeti Zloduhu i zato nije moralno 
odgovoran za svoje riječi ni za svoje čine. Ovakvo je stanje popraćeno čudnim fenomenima: 
opsjednuti zna početi govoriti nekim novim jezikom, pokazuje izvanrednu snagu, kida čak 
željezne lance, otkriva skrivene stvari ili čak tuńe misli...Biblija nam donosi onaj poznati 
slučaj iz Geraze koji smo već spomenuli. 
Iskustvo pokazuje da se đavao može kod pojedinih osoba služiti njihovim tjelesnim moćima 
kako hoće: može dignuti tijelo osobe i držati ga dugo u zraku, prenijeti je na bilo koje mjesto 
posve lako i brzo, govoriti drevne i moderne jezike koje ta osoba ne poznaje, recitirati 
napamet odlomke iz knjiga koje nije nikada čitala, modificirati fizičke funkcije tijela 
(probavu, izlučivanja sekreta, krvotok, disanje...) 
Osoba znade zauzimati najrazličitije položaje, može lako učiti pokrete najvještijih akrobata, 
hodati i trčati zatvorenih očiju, izbjegavajući svaku zapreku, može čak izvrsno svirati, slikati i 
činiti druge aktivnosti koje nikada nije učila, izvikivati vrlo oštre glasove, prepoznavati stvati 
iz prošlosti koje su osobni skrivene, čitati tuńe misli i činiti druga čudnovata djela. 
Ovdje treba reči kako se u praksi može susreti mnoštvo različitih ńavolskih opsjednuća, koja 
se meńusobno razlikuju po težini, intenzitetu i simptomima. I zato nije dobro uzeti jedan 
primjer pa po njemu prosuńivati sve slučajeve. Ipak, treba reći da su slučajevi potpunoga 
ńavolskog opsjednuća rijetki, no sigurno ih i danas ima. Karakteristično je kod ovakvoga 
djelovanja Zloduha da opsjenuti energično odbacuje psovke. No, ovdje je vrlo važno 
napomenuti kako je nužan stalan oprez, jer se Zloduh zna vrlo često pretvarati kako bi 
zavarao i skrenuo pozornost na nevažno. 
Uz opsjednute osobe često su vezana ubojstva i samoubojstva. 
3. đavolska zlostavljanja 
Pod ovim podrazumijevamo najrazličitije poteškoće koje mogu imati pojedine osobe, a 
izazvane su djelovanjem Zloduha. Tu pripadaju razne smetnje i bolesti, od onih manje teških 
pa do vrlo teških, koje mogu prijeći čak u opsjednuće. U takvim se slučajevima može dogoditi 
da osoba izgubi svijest ili počne činiti djela ili izgovarati neke riječi za koje nije odgovorna. 
Navest ćemo samo neke primjere koje nam donosi Biblija kako bismo bolje shvatili ovakvo 
djelovanje. U Starome Zavjetu imamo slučaj pravednoga Joba koji nije bio opsjednut od 
Sotone, ali je bio od njega teško udaren bolešću, u djeci i u svojemu materijalnome posjedu. U 
Novome Zavjetu karakterističan je slučaj zgrbljene žene te slučaj gluhonijemoga, koje je Isus 
oslobodio: oni nisu bili pod potpunim opsjednućem đavla, ali je njegova prisutnost kod njih 
izazivala teške fizičke smetnje. Spomenima i slučaj sv. Pavla, koji očito nije bio pod utjecaje 
Sotone, ali kako sam donosi, Zli ga je trajno mučio: I da se zbog uzvišenosti objava ne bih 
uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anńeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim (2 Kor 12,7). 
Već smo spomenuli kako su ńavolska opsjednuća vrlo rijetka pojava. No, svećenici u svojoj 
pastoralnoj praksi vrlo često susreću mnoštvo pojedinaca koje Sotona muči udarajući na 
njihovo zdravlje, stvartajući probleme na području njihovih materijalnih dobara, uzrokujući 
blokade u njihovim aktivnostima, kao i izazivajući pomutnju u osjećajima. Svećenik se u svojoj 
pastoralnoj praksi svakodnevno suočava s ovakvim ili sličnim pojavama i nańe se u vrlo 
nezahvalnoj situaciji kada mora ustvrditi koji je zlokobni uzrok ovakvim pojavama. Drugim 
riječima, svećenik često mora razlučiti radi li se o sotonskome uzroku ili ne, i kako ga 
ukloniti. 
Radi procjene situacije svećenik uvijek mora imati pred očima činjenicu da je svatko slučaj 
za sebe, da postoji velika razlika u simptomima te da postoji takońer i cijeli spektar razlika u 
težini sotonskih smetnja. Oblici molgu biti vrlo različiti: napad na zdravlje, poteškoće i 
blokade u poslu poremećaj na području čovjekovih osjećaja, ozbiljno narušavanje 
meńuljudskih odnosa, jaka srdžba bez razloga, povlačenja i često potpuna izolacija od 
okoline, suicidne misli... 
Ako se ńavolska zlostavljanja ne izliječe odmah, po sredstvima koja nam je Gospodin dao, 
ona se ustrajno nastavljaju, postaju prave i istinske ńavolske opsesije, koje svode čovjeka na 
gotovo životinjsko stanje, razaraju njegov neurovegetativni sustav, san i apetit se gube, a najčešće 
osoba trajno sve više psihofizički propada. 
Spomenuo bih neke primjere osoba koje se trajno kreću po bolnicama i raznim kliničkim 
odjelima, ali bez uspjeha. U takvim slučajevima svi specijalisti tvrde kako se pacijent stvarno 
nalazi u posljednjem stupnju bolesti, ali «klinički» ne nalaze ništa. Bolesnik stvatno propada 
psihički i fiziološki, nikako ne može spavati i trpi od anoreksije (pomanjkanja apetita, gańenje 
pred jelom) s trajnim i vrlo snažnim glavoboljama, s neprestanim krvavim proljevima, sa 
smanjenjem moći gledanja i slušanja (vidi opsjednutoga, gluhonijemoga iz Evanńelj, koji je 
odmah mogao čuti i govoriti čim ga je Isus oslobodio od Sotone). 
4. đavolske opsesije 
U osoba koje imaju ovakve smetnje često se mogu uočiti opsesivne misli, koje su u biti 
besmislene, ali koje se nikako ne mogu osloboditi. Takva osoba doživljava u sebi podvojnost. 
Njezina je volja, doduše, slobodna, ali je u velikoj mjeri pod pritiskom opsjesivnih, 
prisilnih misli. Riječ je o neočekivanim napadima. Ti se napadi uvijek ponavljaju, u vrlo 
dugom vremenskom razdoblju. Zbog opsesivnih misli udarena osoba živi u trajnom stanju 
iscrpljenosti, očaja depresije i s napastima na samoubojstvo. Opsesivne misli tada gotovo 
redovito utječu i na snove. 
Kada se pojave ovakvi problemi, ljudi redovito drže kako takvi fenomeni pripadaju području 
psihijatrije. Posve razumljivo! No, ima slučajeva u kojima psihijatrija, neurologija, 
psihologija ni parapsihologija ne mogu protumačiti te fenomene, jer predmeti analize izmiču 
aparatima i provjeri. To nedvojbeno upućuje na sotonsko djelovanje i njegovu prisutnost. A tu 
je znanost bespomoćna. Ovo uočiti i moći ispravno razlikovati može se samo Božjom milošću 
s kojom svećenik surańuje u intenzivnoj molitvi i dugotrajnoj praksi. 
5. đavolsko uznemirivanje 
Ovdje se ne misli na sotonsko djelovanje izravno na čovjeka. Riječ je o ńavolskome uznemirivanju 
koje se očituje na pojedinim mjestima – primjerice, kućama, uredima, trgovinama, 
poljima... kao i na različitim predmetima – krevetima, jastucima, lutkama, automobilima i sl., 
a takońer i na pojedinim životinjama. Poznat su razni šumovi u pojedinim prostorijama, u 
svako doba dana i noći; sa svjetlima koja se pojavljuju neovisno o električnom ili danjem 
svjetlu; sa zvukovima i posve nepoznatim pjesmama; odnošenjem predmeta ili prevrtanjem 
namještaja i stolica; s madracima koji se pretvaraju u prave krevete od trnja i čavala; s 
tanjurima, bocama i čašama koje se, iz nerazumljivih razloga, razbijaju na komade, a da ih 
nitko nije dirnuo; s vratima i prozorima koji se najednom otvaraju ili zatvaraju, iako su bili 
dobro zatvoreni i bez ikakva utjecja vjetra; sa slavinama iz kojih satima teče krv umjesto vode 
itd.Cijele obitelji mjesecima ne mogu spavati zbog takvih ńavolskih uznemirivanja prostora i 
neobjašnjivo obolijevaju zbog užasnih strahova i zastrašivanja jer se živci kidaju, javljaju se 
posve neobične bolesti sa snažnim bolovima koji se pri kliničkoj i psihijatrijskoj analizi ne 
pokazuju na aparatima. 
Sve to mogu izgledati izmišljene pričice, ali egzorcisti, koji se često susreću s ovakvim 
slučajevima, donese nepobitne činjenice na temelju svojih iskustava. 
Orgien u svojim spisima spominje kako su se u ovakvim i sličnim slučajevima već od prvih 
stoljeća kršćanstva provodili egzorcizmi. 
6. Potčinjenost đavlu 
Pod ovim se izrazom misli na čovjekov osobni svojevoljni čin kojim netko sklapa ugovor s 
đavlom. Poznato je i sklapanje saveza sa Sotonom u krvi. Užasne i ogavne scene dogańaju se 
u tzv. crnim misama. I to se danas širi, još uvijek tajno, ali je već vrlo prisutno i u našim 
gradovima. 
NA KOJE NAČINE ČOVJEK UPADA U 
IZVANREDNA đAVOLSKA DJELOVANJA 
Za svaku je osobu vrlo važno otkriti na koji se način može upasti u ova izvanredna ńavolska 
djelovanja. Ako to dobro uočimo, onda ćemo moći razumjeti što bi trebalo učiniti u preventivi 
, tj. u sprječavanju zaplitanja u odreńeno ńavolsko područje, a što će opet, biti vrlo važno 
glede oslobońenja ukoliko je netko već upao. Ovdje ćemo navesti četiri glavna uzroka: 
1. Po Božjem dopuštenju 
Naime, ništa se u svjetskim zbivanjima, kao ni u životu svakoga pojedinca, ne dogańa 
slučajno, tj. bez Božjega dopuštenja. Sve je pod njegovim nadzorom: Ali ni vlas vam s glave 
neće propasti (Lk 21,18). A budući da nam je Bog dao slobodu, on dopušta zlo, ali ga nikada 
ne želi. No ako i dopusti zlo, on iz zla izvlači dobro, okreće ga na dobro. Sotona, budući da je 
prvotno Božje stvorenje kao i svi ostali, makar je čisti duh, nikada ništa ne može bez Božjega 
dopuštenja, koje mu Bog daje, ponekad da nas kazni, ponekad da iskuša našu vjernost Bogu, 
po nekad da u nama razbudi istinsku vjeru koju smo izgubili svjetovnim životom. Bog može 
dopustiti Sotoni da nas napada i muči, ali nam uvijek daje sve milosti da mu se možemo 
oprijeti. U svetome pismu Bog nam govori: Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je 
moći da budeš vjeran. (Sir 15,15). Na taj nam način daje da iz kušnje izvučemo za sebe 
krjepost, odnosno da je vježbamo u poniznosti, strpljivosti, mrtvljenju... 
Zašto Bog, koji je beskrajno veći i moćniji od Sotone, ne spriječi njegovo djelovanje i zašto 
ga ne zatvori u pakao? Bog nikada svojim stvorovima ne oduzima nezaslužene darove. Mi ih 
sami možemo izgubiti. Tako ni milost, koju su nekoć izgubili nevjerni anńeli i zatim ljudi 
zbog zloporabe slobodne volje. Prirodne nadarenosti ostaju sačuvane, unatoč grijehu. Bog 
svojom tajanstvenom providnošću usmjerava zlo na dobro. I Sotona će jednoga dana morati 
priznati kako je stalno služio Bogu. Napasti kojima đavao navodi čovjeka često služe da bi 
čovjeka učinile opreznijim, revnijim u molitvi te ga približile Bogu. Bog dopušta da čovjek 
padne kako bi čovjek spoznao svoju grješnosti i ništavnost, ali se čovjek ne smije na tome 
zadržavati, nego se mora kajati, jer je uvrijedio neizmjernu ljubav i Dobrotu, mora zamrziti 
grijeh, odreći ga se i boriti se; i tada milost Božja silazi na dušu i uzdiže je k sebi. 
Sotona će, nesposoban činiti dobro, na sudnjem danu morati priznati kako je radio za Božju 
slavu, kako je dao velik prilog za spas, a time i za proslavu mnogih svetaca, mučenika, 
djevica i blaženih slavljenika u Nebu. 
Tako u životu nekih osoba Bog može dopustiti djelovanje Zloga kako bi kod njih podigao 
velike duhovne plodove, Zlo je tu imalo svoj cilj, ali Bog je zlo poništio kako bi se ostvario 
Njegov cilj. Ovo je osobito vidljivo kod karizmatskih osoba, koje Bog posebno odabire za 
svoju službu, kojima daje mnoge darove (karizme), ali često dopušta da ih snańu teške patnje i 
izvanredni križevi. Čovjek naših dana, kojega je blagopokoji Sv. Otac Ivan Pavao II. nedavno 
proglasio svetim, o Pijo, kroz punih 50 godina ponudio je teške probadajuće bolove. Nosio je 
na tijelu stigme, tj. rane, kakve je imao i naš Gospodin Isus. No, nikome nije padalo na pamet 
da bi se počeo moliti za o. Pija da mu Bog skine te rane. To je bio posebni Božji zahvat koji je 
očito imao više ciljeve. Dakako da Sotoni nije bilo u interesu da o. Pijo nosi na tijelu stigme 
(iako može biti takova slučaj da sam đavao može proizvesti takve čudesne pojave i zavoditi 
ljude lažnim misticima). 
Imamo za ovo primjer i u Bibliji. Glasoviti patnik Job bio je udaren mnogim mukama i 
nevoljama i naposljetku najstrašnijom bolešće te je bez dvojbe osoba koja je u ljudskoj 
povijesti bila najviše napastovana. Knjiga Jobova to ovako opisuje:Jednoga dana dońu sinovi 
Božji da stanu pred Gospodina, a meńu njima pristupi i Satan. Gospodin tad upita Satana: 
«Odakle dolaziš?» «Evo pońoh zemljom i obińoh je», odgovori on. Nato će Gospodin: «Nisi li 
zapazio slugu mojega Joba?» Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i 
pravedan, boji se Boga i kloni se zla!» A Satan odgovori Gospodinu: «Zar nisi ogradio njega, 
kuću mi i sav posjed njegov? Blagoslovio si djela njegovih ruku, stoka mu se namnožila po 
zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti! Nek ti bude!» Reče 
Gospodin Satanu: «Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.» 
I Satan ode ispred lica Gospodnjega (Job 1,6-12) 
Ovdje se jasno vidi kako je Gospodin dopustio Sotoni da iskuša vjernoga Božjega slugu 
Joba. Tada mu je Sotona uništio sve što je posjedovao: zemlju, kuće, stoku, pa čak i sinove i 
kćeri. No, u svim tim iskušenjima Job ostaje potpuno smiren i govori: Gol izińoh iz krila 
majčina, gol ću se onamo i vratiti. Gospodin dao, Gospodin oduzeo! Blagoslovljene ime 
Gospodnje! Uza sve to nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio. (Job 1, 21- 
22). 
Tada slijedi drugo Božje dopuštenje: Jenoga dana dońu opet sinovi Božji da stanu pred 
Gospodina, a meńu njima pristupi i Satan. Gospodin tada upita Satana: «Odakle dolaziš?» 
«Evo pońoh zemljom i obińoh je», odgovori on. Nato će Gospodin: «Nisi li zapazio slugu 
mojega Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga 
i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim» A 
Satan odvrati: «Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. Ali pruži ruku, dotakni se 
kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti! Nek ti bude!» Reče Gospodin Satanu: « U tvojoj je 
ruci; Život mu samo sačuvaj!» I Satan ode ispred lica Gospodnjega. On udari Joba zlim 
prištem od tabana do tjemena... Tada mu njegova žena reče: «Zar si još nepostojan u neporočnosti? 
Prokuni Boga i umri!» Job joj odgovori: «Brbljaš kao luńakinja! Kad od Boga 
primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo.» U svemu tome Job nije sagriješio svojim 
usnama. (Job 2, 1-10) 
Sotona, kojemu je Bog dopustio da kuša Joba, najprije je počeo od njegovih materijalnih 
dobara, od svega što je posjedovao, pa do onoga najosobnijega, do njegova tijela. U svemu 
tome Gospodin mu je poštedio život. Sve nevolje i kušnje nisu slomile Joba. Naprotiv, on, 
prolazeći kroz sve to, još više raste u vjeri i u potpunom oslanjanju na Boga. Sotonske kušnje 
kroz koje je Job morao proći pomogle su mu da iz njih izińe potpuno obnovljen na čudesan 
način. 
I Gospodin vrati Joba u prijašnje stanje, jer se založio za svoje prijatelje, pa mu je 
udovostručio ono što je posjedovao. Tada se vratiše Jobu sva njegova braća i sve njegove 
sestre, i svi prijašnji znanci, te su jeli s njim kruh u njegovoj kućui, žaleći ga i tješeći zbog 
svih nevolja što ih Gosodin bijaše na nj poslao. Svaki mu darovao po jedan srebrenik i po 
jedan zlatan prsten. Gospodin blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago 
mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova i volova i tisuću magaric 
Imao je sedam sinova i tri kćeri... Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina, i 
vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtoga koljena Potom umrije Job, star, nauživši se 
života. (Job 42, 10-17). 
Proučavajući Bibliju uočit ćemo da Bog često stavlja svoje izabranike na kušnju. Sv. Jakov u 
svojoj poslanici piše: Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, 
znajući da kušnja vaše vjere stvara postojanost. Samo neka ta postojanot urodi savršenim 
djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostataka!...Neka nitko, kad je napastovan 
ne kaže: Bog me napastuje. Bog naime ne može napastovati zlo, a ni sam nikoga ne 
napastuje...(Jak 1, 2.13). A sv. Pavao piše:...Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani 
preko vaših sila, nego će vam s napastima takońer dati put izlaska i snagu da ih podnesete. 
(2 Kor 10,13). 
Iz do sada rečenoga možemo zaključiti kako Bog ponekad dopušta zlo da bi iz njega izvukao 
dobro. Takve kušnje nisu još po sebi zlo. Bog, naime, i po krivim crtama piše pravo, ukoliko 
se čovjek u njega pouzdaje, on i zlo okreće na dobro. 
2. Okorjelost u grijehu 
Ovdje kao primjer iz Svetog pisma možemo navesti Judu, koji je na Isusove opetovane 
pozive ostao tvrd, ogrezao u zlu, sve do samoubojstva. 
Osobitu okorjelost u grijehu vidimo na području seksualnih perverzija, kojih danas ima sve 
više, zatim u raznim vrstama nasilja, alkoholu, drogi okorjeloj mržnji i nepraštanju, u psovki. 
Iznimno su teški zločini pobačaja, nevjernosti u brakovima, zbog kojih se sve češće dogańaju 
rastave, a zbog njih tada trpi velik broj osoba. 
3. Trpljenja od uroka (čaranja) 
Kod ovoga sotonskoga djelovanja čovjek nema na sebi krivnje. No, grijeh čini onaj tko čini 
uroke i onaj tko ih naručuje za neku osobu. Ovo je vrlo sklisko područnje i moguće su mnoge 
prijevare. Zato treba biti vrlo oprezan zbog mogućih podvala, nastranosi, sugestija i slično. 
No svakako postoje načini po kojima se djelovanjem Sotone mogu drugima činiti uroci; kao, 
primjerice, raznim činima, vezivanjem, zlim okom, proklinjanjem itd. Neshvatljivo je da 
postoje meńu svećenicima oni koje ne vjeruju u uroke. Kako se onda mogu učinkovito boriti 
za svoje vjernike koji su pogońeni takvim zlima? 
Postoje oni koji se čude kako Bog može dopustiti takva zla. Čovjek se svojom slobodom 
može služiti za dobro, ali i za zlo. Može pomagati drugima, a može im i štetiti, i to često na 
nepravedne i nasilne načine. Primjerice, čovjek može platiti ubojicu da ubije neku osobu. 
Jednako tako čovjek može platiti nekom čarobnjaku ili vračari da napravi čaroliju protiv neke 
osobe. No, Bog je beskrajna ljubav i želi spasenje svakome čovjeku. U svojoj dobroti potiče 
svakoga posebno da ljubi, prašta i veseli se tuńemu dobru. Ali, Zli ne miruje. U čovjekovu 
psihu ubacuje misli osude, osvete i mržnje. I, što se dogańa? Čovjek koji ne moli, koji 
intenzivno ne živi svoju povezanost s Bogom, koji nije u milosti Božjoj, koji je prepušten sam 
sebi, teško se može vlstitim snagama suprostaviti Zlome. Nažalost, Zli ga svlada i čovjek 
počinje činiti ono što Bog zabranjuje. A Gospodin sve čini kako bi čovjeka potaknuo na 
obraćenje. 
Ipak, treba znati, u svemu tome Bog poštuje ljudsku odluku. Čovjeka je stvorio slobodna i 
želi do kraja ispoštovati njegovu slobodu. Bog želi da mu se čovjek sam, potpuno slobodno i 
odgovorno, vrati. 
Glede toga možemo reči da Bog pripušta zlo, ali nikada ne ostavlja čovjeka bez dostatno 
pomoći kako bi se, Božjom snagom, mogao suprotstaviti Zlome. 
4. Odloženje na mjesta ili k osobama koje vračaju 
Ovdje čemo navesti najtipičpnije i najučestalije načine koje danas susrećemo, primjerice, 
aktivno sudjelovanje ili samo pasivnu nazočnost spiritističkim seansama na kojima se 
prizivanju duhovi, bavljenje različitim magijskim praksama – bilo crnom bili bijelom 
magijom, odlaženje raznim vračarima, čarobnjacima, vidovnjacima, nadriiscjeliteljima, 
bioenergitičarima radioestezistima, onima koji gataju – na karte (osobito tarot karte), na dlan, 
na krstale, na kavu, na visak, na rašlje, astrologije, horoskopi, zatim odlaženje osobama koje 
se bave i prakticiraju okultizam. Ovdje pripada i sudjelojvanje u sotonskim sektama ili 
sotonskim obredima, koji imaju vrhunac u takozvanim «crnim misama». Nažalost, danas su 
sva sredstva društvenoga priopćavanja prepuna uprao ovakvih sličnih ponuda. 
U kino-dvoranama i na televizijskim ekranima danomice nam se serviraju porno filmovi, 
filmori strave, užasa i nasilja, stalno se propagira rock glazba, koja kulminira u sotonskom 
rocku i koja danas ima svoje crkvene sama na stadionima i raznim livadama, nego i u gotovo 
svim diskotekama. 
Sve ove i ovima slične prakse u stalnom su porastu. I, možemo zaključiti: što se više 
magijske prakse i praznovjerje šire, to vjera proporcionalno sve više pada. Teška je ali istinita 
tvrdnja kako velika većina crkvenih osoba ne čini ništa da se tome suprotstavi. Potrebno je o 
tome u našim crkvama znalački i kompetentno govoriti i poučavati vjernike, posebno mlańu 
populaciju koja iz neznanja i neupućenosti danomice srlja u sotonsko područje, iz kojega je 
onda vrlo teško naći izlaz. I zato su danas sve ńavolske smetnje mnogo raširenije meńu 
mladima nego koje desetljeće prije... 

krscanskizivot @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ZAŠTO BOG DOPUŠTA DJELOVANJE 
ZLOGA DUHA 
Vrlo često, u razgovorima, pojedine osobe koje dolaze tražiti oslobońenje od svojih 
problema, postavljaju ova i slična pitanja: Zašto to Bog dopušta? Zašto dopušta da zao duh 
ruši moju obitelj? Zašto dopušta takve tragedije u našoj obitelji? Zašto ova kušnja ili ovo zlo? 
Na ova i slična pitanja nije moguće dati jedinstven odgovor. Postoji više razloga. Možemo ih 
podijeliti u tri vrste: 1. Kazna za grijehe, 2, Bog nas želi potaknuti na opraštanje, 3. Bog nas 
po tim kušnjama želi osposobiti da budemo stalno budni i jaki u vjeri i pouzdanju u njega. 
1. Kazna za grijeh 
Čovjek redovito ne upada odjednom u grijeh. Najčešće to biva tako da počne zanemarivati 
dnevne molitve. Posljedica toga jest mlitavost i mlakavost u vjerskome životu. Slijedi, zatim 
zanemarivanje redovitoga dolaženja nedjeljom na Sv. misu, sve rijeńa Sv. ispovijed i Sv. 
pričest, obezvrjeńivanje raznih vjerskih pobožnosti. 
No kada čovjek zanemari i počne propuštati ona sredstva koja hrane, vjeru, a koja Gospodin 
daje preko svoje Crkve svojim vjernicima, tada se neprimjetno, na vrlo lukav način, počne u 
čovjeka uvlačiti praznovjerje. Naime, kada čovjek više ne vjeruje u pravoga Boga, sve više 
upada u vjersku indiferentnost i počinje odbacivati svaki oblik religioznosti. Zahvaća ga sve 
više duh ovoga današnjeg racionalizma, koji čovjeka uvjerava da ljudski razum ima riješenja 
za sve probleme i da će moderna znanosti sve riješiti i da zato čovjeku nije potreban Bog. A 
kada čovjek odbacuje Boga koji je Apsolutno biće tada zapravo sebe podiže na razinu 
apsolutnog bića, uvjeravajući sebe kako mu je sve moguće. Znači, sebe pravi bogom 
(teoretski ateizam), bilo da živi i da se ponaša kao da Boga nema i da mu nije u životu 
potreban (praktični ateizam). 
Tu sada čovjek upada u neizbježnu životnu varku, koju mu Zli vrlo vješto nudi: klanjanje 
krivim Bogovima idolima. Čovjek se, umjesto Bogu, počinje klanjati novcu, materijalnom 
bogatstvu i sve u životu podreńuje tome. Nekoga zarobi želja za ugledom, čašću, 
karijerizmom i tada ne preza ni pred čim kako bi to u životu ostvario. Nekima opet u životu 
postanu idoli razni sportaši, političari, glumci i tome slično. 
Kada čovjek odbaci Boga, tada najčešće sebe stavlja na njegovo mjesto i tako se u njega 
uvlači sebeljublje, egoizam, a iz toga se životnoga stajališta rańaju razne nepravde, prijevare, 
ogovaranja, klevetanja, uvrede mržnja, zavist, ljubomora... Čovjek tada počinje drugoga držati 
svojim neprijateljem koji ugrožava njegov život. Takvo stajalište ima utjecaja ne samo na 
meńuljudske odnose, nego su u tome korijenu uzroci bezbrojnim političkim spletkama i 
zločinima, tolikim socijalnim nepravdama u društvu, iskorištavanju večine ljudi na račun 
golema bogatstva pojedinaca koji bezskrupulozno iskorištavaju druge. 
Iz ovakvih se životnih stajališta vrlo lako upada u potpun relativizam. U životu ništa nije 
sveto, sve je dopušteno u ime lažne slobode koja u svojoj oholosti i nadutosti ne poznaje Božji 
autoritet i njegove zapovijedi. U takvome svjetonazoru ruše se sva moralna načela i, dosljedno 
tome, sve je dopušteno, šire se razne moralne i religijske zablude i vrlo se lako upadne u 
grijeh protiv Duha Svetoga; naime, protivljenje očitoj istini. 
Nažalost, taj se duh krive moralne slobode, jedne opće smetenosti i nesigurnosti uvlači i u 
Crkvu, čemu znaju doprinositi i razni krivi, nazovi teolozi, koji svojim dvosmislenim teorijam 
smućuju jednostavne kršćane. 
I zatim, danas se sve češće pojavljuje i ono najnegativnije stajalište prema Bogu, a to je 
sotonizamn. Sotona želi sve više uspostaviti svoje kraljevstvo u ovome našemu vremenu. On 
je sve tako zamislio i isplanirao da on vlada u intgeligenciji, pamćenju, volji, u željama i 
djelima svojih sljedbenikal I, nažalost, ima sve više poklonika. 
Ako sve ove činjenice imamo na umu, tada će nam biti shvatljivo kako Gospodin dopušta da 
osobe koje su napustile Boga i u životu se okrenule od njega budu opsjednute ili posjednute 
od đavla, kojega su sami u svojoj slobodi izabrali za svojega «boga». Jer, samo će ih takvo 
ponižavajuće stanje moći opomenuti i dovesti na pravi put. I mnogima upravo to jest put 
osvješćenja i susreta, tj obraćenjem. Mnogo ih je koji upravo na takav način nalaze Boga i 
postaju uvjereni vjernici. Naš narod to zna lijepo izreći: nije svako zlo za zlo! 
2. Bog nas želi potaknuti na praštanje 
Kroz svoju dugogodišnju praksu, u vrlo mnogo slučajeva, kod osoba u kojih se 
nedvosmisleno moglo uočiti djelovanje Zloga, u razgovoru sam mogao otkriti da Sotona ima 
snažnu moć nad čovjekom, a ponekad i nad cijelom obitelji, zbog mržnje i nepraštanja. 
Možda je moja prosudba preoštra, ali iz iskustva znam da su rijetke obitelji koje imaju dobre i 
sreńene odnose sa svim ljudima. Naprotiv, vrlo je mmnogo onih čiji su odnosi poremećeni, 
najčešće zbog imovinskih odnosa, i to u najbližim rodbinskim vezama, kao, primjerice, 
roditelji i djeca, braća i sestre, rońaci ili, opet, najbliži susjedi. 
U drugim su se slučajevima meńusobni odnosi poremetili zbog neke uvrede ili neke 
nepravde koja je nanesena nekoj osobi ili cijeloj obitelji. Često uzrok znaju biti svańe i 
nepopustljivost u ljubomori i zavisti ili neko natjecanje i suparništvo tko će više imati ili tko 
će biti utjecajniji u društvu. 
Sotona je vrlo lukav i dobro poznaje čovjekovu narav, koja je narušena prvim grijehom. On 
znade prepoznati u ljudima osjetljive i slabe strane njihova karaktera i vrlo zavodljivo 
probuditi u čovjeku njegov ponos, osjećaje nepopustljivosti, mržnje i osvete, koji tada imaju 
za posljedicu dugogodišnje poremećaje odnosa meńu ljudima. 
Jasno je: gdje su svańa, mržnja, nepopustljivost i nepraštanje, tu nema Boga. Jer: Bog je 
ljubav. U takvim se situacijama čovjek i nesvjesno otvara zlu; dakle, Sotoni. Tada on vlada, 
jer su mu ljudi otvorili prostor za njegove manipulacije. Malo je ljudi koji upravo ovome 
prepoznaju zamke Zloga, a onda , dakako, ni ne vide mogućnost oslobońenja. 
Kada čovjek u životu otvori vrata Zlome, tada Zli počinje njime vladati i tada znaju nastati, u 
životima ljudi i pojedinih obitelji, nesagledive posljedice koje ih pritišću i opterećuju, tako da 
ljudi imaju osjećaj da su u začaranom krugu iz kojega ne vide izlaz. 
U susretima s osobama kod kojih je temeljni problem mržnja, ili čak osveta, nastojim 
ljudima posvijestiti da njihovi problemi bitno proizlaze i imju korijena u nepraštanju i nema 
oslobońenja ni bilo kakva napretka dok ne dońe do pomirenja. 
Na Petrovo pitanje Isusu: Koliko puta da oprostim svome bratu? Sedam puta?, Isus mu 
odgovara: Sedamdeset puta sedam. Drugim riječima; uvijek. Čovjek je velik u praštanju. 
Prvo je potrebno da čovjek oprosti u srcu. A zatim uz pomoć Božju, pružiti ruku pomirenja i 
jednostavno zaboraviti i ne vraćati se više na ono što nas udaljava jedne od drugih i što je bilo 
uzrokom naših svańa. Tada je potrebno početi graditi meńusobne odnose na ljubavi i 
meńusobnom pomirenju. Kad se to dogodi, po djelovanju Božje milosti, tada Zli mora uzmaknuti 
i napustiti prostore u kojima je on često niz godina vladao i zavodio ljude svojim 
perfidnim djelovanjem. Takve osobe tada redovito dožive snažno Božje djelovanje, promjenu 
život, temeljito obraćenje i novi život u vjeri. 
3. Budnost u vjeri 
Uvijek kad popustimo u vjeri, kada nas zahvati duhovna mlitavost, tada se, dakako, i naša 
budnost smanji i opet otvaramo prostor Zlome. A on nas tu uvijek čeka. Njegov način djelovanja 
očituje se u podmuklosti kojom želi izokrenuti čovjekov način gledanja, da zlo vidi kao 
dobro. To nazivamo njegovim napastovanjem. Za to imamo više primjera u Evanńeljima. 
Isus je jednom zgodom rekao svojim apostolima: Svi ćete se vi sablazniti nada mnom (Mk 
14,27). Oni su to zaboravili. Očito je, da su bili budni i da su stalno imali na pameti tu Isusovu 
opomenu, ne bi bili napustili Isusa kada su ga Židovi uhitili. Bili bi nedvojbeno prisutni u 
svim trenutcima njegove muke i smrti. No, Evanńelje nas izvješćuje: Svi su pobjegli. (Mk 
14,59) i ostavili Isusa samoga. 
Isus je takońer upozorio svoje učenike: Jedan će me od vas izdati (Iv 13, 21). Juda je 
vjerojatno osjetio u sebi da se ta riječ odnosi na njega. Da je bio budan i jak u vjeri, sigurno ne 
bi izdao svojega Učitelja. U Evanńelju stoji zapisano: U njega je ušao Sotona (Iv 13, 27) i, jer 
nije bio budan i budući da je posustao u vjeri, izgubio je osjećaj moralnoga rasuńivanja i izdao 
Židovima Isusa za trideset srebrnjaka. 
Evanńelje nam donosi i onu zgodu, koju smo već spomenuli, kad je Isus upozorio učenike: 
Svi ćete se vi sablazniti nada mnom! (Mk 14, 27). Tada je Petar rekao Isusu: Ako se svi sablaz 
ne ja neću (Mk 14,29). Isus mu je rekao: Prije nego pjetao zapjeva, tri puta ćeš me zatajiti 
(Mk 14, 30). I doista se to obistinilo kada su Isusa svezana doveli u dvor velikoga svećenika. 
Pred slugama i sluškinjama, u strahu za svoj goli život, Petar je tri puta zatajio svojega 
Učitelja ponavljajući: Ne znam toga čovjeka (Mk 14, 71). Da je Petar bio budan i jak u vjeri, 
upozoren od svojega Učitelja, sigurno ne bi bio ušao u prigodu grijeha, ne bi se bio izložio 
opasnosti da ga prepoznaju i da kukavički zaniječe svojega Učitelja. 
I zato je poslije u svojoj Poslanici, poučen vlastitim iskustvom, dao pouku svima nama: 
Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre. 
Oprite mu se čvrsti u vjeri.(1 Pt 5,8) 
SOTONA I NJEGOVE ZAMKE 
Sotona «dariva» svoje sluge 
Ima osoba koje se same predaju Sotoni. Tada on postaje njihov Gospodar. Te osobe sklapaju 
savez s đavlom, tako da mu se potpuno predaju i izručuju. Taj savez sklapaju tako da 
oponašaju obred krštenja vlastitom krvlju u ime Sotone. Dakako da te osobe potpadnu pod 
izravan utjecaj Sotone tako da on postaje njihov gospodar i oni tada, u njegovo ime, provode 
crnu magiju i često postaju članovima sotonskih sekta, koje se danas, nažalost, sve više šire. 
Sotona svoje «dariva» vrlo izazovnim, ali otrovnim darovima. Tako se zna dogoditi da neke 
njegove sluge imaju moć predvińanja budućnosti ili da znaju ljudima pogoditi do u tančine 
njihovu prošlost. Neki opet dobivaju razne poruke pa mogu ispisivati duge stranice teksta. 
Neki dobiju moć vidovitosti, čitanja misli, čitanja srdaca i života bilo živih bilo pokojnih 
osoba. Na taj način Sotona baca svoje blato na prave Kristove proroke, na vjerodostojne 
vidioce i primatelje poruka od Isusa, Marije i svetaca. Jer, imitirajući Božja djela 
Djelovanje Duha Svetoga, Zli nastoji unijeti pomutnju kako se ljudi ne bi snašli tko je pravi a 
tko lažni prorok. 
Tu je vrlo važno duhovno iskustvo i dar razlučivanja duhova da bi se moglo razlikovati 
istinite od neistinitih izvanrednih znakova. Jedan popis takvih znakova, daje primjerce o. 
Antonio Rogo Marin OP u svojoj knjizi «Teologija Kršćanskog savršenstva» (Teologia della 
Perfezione Cristiana, Ed. Paoline, na str. 1602), pod naslovom «Što zli može učiniti Božjim 
dopuštenjem». Evo popisa koji on donosi: 1.uzrokovati fizičke i duhovne vizualne i slušne 
privide; 2. uzrokovati lažne ekstaze; 3.činiti da tijelo svijetli i da se u srcu osjeća velika 
toplina; 4. stvarati osjetilne miline; 5. liječiti neobične bolesti prouzročene djelovanjem 
zloduha, pa i trenutačno; 6. uzrokovati stigme i druge tjelesne i osjetilne mistične pojave kao 
što su miomirisi i slično. 
Ovdje možemo dodati i pojave koje se vrlo često dogańaju u novije vrijeme; neobični zvučni 
zapisi, neobične pojave zabilježene na fotografijama (kad nije riječ o retuširanim 
fotografijama), automatsko pisanje, što je najčešće povezano s tkz. Duhom vodičem. đavao i 
okultisti meńu svim svecim najviše imitiraju i mistificiraju o. Pija. Osobe koje su fanatično 
posvećene o. Piju traže kako će dobiti stigme, kako steći sposobnosti bilokacije i slično, sve 
kako bi ga što vjernije imitirale. Kada je riječ o takvim pojavama, više pred nama nije Božje 
djelo, nego kivotvorine kojima se služi đavao koji želi podmetnuti svoje varalice kao 
karizmatike, koji onda imitiraju Krista, Gospu i svece. 
Zato Crkva drži daleko više do velikoga znaka koji je svetost, herojsko življenje 
evanńeoskih krjeposti, nego do znakova koji mogu biti sumnjiva podrijetla. Stoga se ne 
smijemo klanjati takvim vidljivim pojavama, u bojazni da se ne poklonimo «Božjem 
majmunu» koji čini sve ne bi i ismijao otajstvo Krista i njegove predragocijene Krvi. Pravi je 
put u razlučivanju takvih pojava, da se osoba koja je izravno povezana s takvom jednom 
opasnom pojavom podvrgne liječničkim pregledima i uputi na razgovor s iskusnim 
egzorcistom koji će nad njom moliti. 
Tu su takońer i razni slučajevi religijskih slika i kipova koji znadu puštati «suze ili krv». Sve 
to treba dobro prosuditi i razlučiti. 
Sotona preko svojih sluga, lažnih proroka, ponekad ističe za prave Kristove proroke da su 
pravi – sluge Božje, ne bi li ih ljudi odbacili zato što ih lažni proroci «priznaju». Poznat je 
slučaj koji donose Djela apostolska kad je apostol Pavao boravio u Tijatiri. Naime, stalno je 
išla za njim jedna ropkinja koja je bila opsjednuta vračarskim duhom i tom je sposobnošću 
svojim gospodarima pribavljala mnogo novaca. Ta je opsjednuta, idući iza Pavla i drugih, 
vikala : Ovi u ljudi sluge najuzvišenijega Boga, oni vam navješćuju put spasenja! (Dj 16, 17). 
Dakako, vračara (zli duh) je za Pavlom vikala ne da bi ljude potaknula na spasenje, nego da 
odbace Pavla i Kristov nauk zbog toga što je ona, za koju se javno znalo da je opsjednuta, 
«potvrńivala» Pavlovo poslanje od Boga. Pavla je to ogorčilo te je molitvom istjerao 
nečistoga duha iz nje (usp. Dj 16-18) 
Posjetimo se da nam Sveto pismo donosi slične primjere u kojima se vidi čudesno Božje 
djelovanje, ali i sotonsko. Poznato nam je da je Mojsije u ime Božje činio čuda pred 
faraonom. To su ona poznata egipatska zla. Ali znamo da su i faraonovi čarobnjaci izvodili 
neka čudesna djela. Zato sam čin čuda, ako ga zasebno promatramo, nije dostatan da 
zaključimo o kakvome je uzroku riječ. Činjenica je da se zao duh uvije vješto preruši i da mu 
je cilj da se ne otkrije.Ta sam se Sotona prerušuje u anńela svjetla (2 Kor 11, 14). Svojim 
djelovanjem može potaknuti čovjekova vanjska osjetila, vid, opip, sluh, kao i nutarnje 
sposobnosti, pamćenje, maštu. Nikakav zid, nikakva blindirana vrata, nikakav čuvar tijela nije 
kadar zapriječiti utjecaj Sotone na memoriju ili na maštu čovjeka. Ni najčvršća ograda 
strogoga Karmela nije kadra zapriječiti Demona da preskoči njegove zidove, da preko 
kojekakvih slika ne ubaci u dušu neke redovnice nesigurnost za njezino zvanje i poticaj da 
izińe iz samostanske zajednioce. Zato se kaže da je najopasniji «pobožni ńavao». Ne postoje 
mjesta, koliko god bila sveta, na koja se đavao ne bi mogao ušuljati. Posebno zna, vješto 
prerušen u pobožno ruho, biti nazočan u svetištima gdje se vjernici skupljaju u velikom broju. 
Ondje su zavońenja vrlo opasna. 
Sotonu treba ispravno procijeniti 
Magijske prakse susrećemo kroz cijelu ljudsku povijest i kod svih naroda. U naše se vrijeme 
nevjerojatno raširene zahvaljujući sredstvima društvenoga priopćivanja, koja ih uporno 
promiču. I doista, vrlo mnogo ljudi danas pada u zamke Zloga. A mnogi će, pa i vjernici, 
odmahnuti rukom i podcijeniti svaki govor o sotonskim praksama. 
No, ako malo zavirimo u Bibiju, opazit ćemo, iznenańeni, da se u njoj često govori protiv 
magije i vračara i u Starome i u Novome Zavjetu. Spomenimo samo neka mjesta: Nemoj se 
priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nańe nitko tko bi kroz oganj 
gonio svojega sina ili svoju kćer, tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i 
čarobnjaštvom (magija); nitko tko bi bajao, zazivao duhovne i duše predaka ili se obraćao na 
pokojnike (spiritističke seanse). Jer tko god takvo što čini, gadi se Jahvi (Pnz 18, 9-2). Ne 
obraćajte se na zazivače duhova i vračare... oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš (Lev 
19, 31). Čovjek ili žena koji meńu vama postanu zazivači duhova ili vračari, neka se kazne 
smrću, neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih (Lev 19, 27). Ne dopuštaj da 
vračarica živi (Izl 22, 17). 
U Novome Zavjetu naš je Gospodin Isus Krist upozorio kako trebamo biti svjesni velike 
đavolove moći te da ga ne izazivamo i da se ne prestanemo boriti protiv njega. I još više, dao 
nam je moć da ga izgonimo i učio nas je kako se moramo protiv njega boriti, jer on nas 
neprekidno rešeta. Isus je čak dopustio da ga Sotona kuša kako bi, izmeńu ostaloga, nama 
pokazao koliko je Zli opak, drzak i uporan. I jasno nas je opomenuo da ne možemo služiti 
dvojici te nas pozvao na stalan oprez. On će upozoriti: Protivnik vaš, ńavao kao ričući lav 
obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri (1Pt 5,8). 
Sotona se služi pojedinim ljudima koje čvrsto priveže uza se, a koji mu tada iskazuju čast. 
Takvima daje moć da mogu raspolagati višim silama, koje su uvijek razorne; na taj ih način 
stavlja u svoju službu i čini ih svojim robovima. Takve osobe, posredovanjem zlog duha, 
mogu negativno snažno i razorno djelovati na one ljude koji su u svojemu svakidašnjem 
životu odijeljeni od Boga. To su u stvari jadni i nesretni ljudi koji nisu upoznali smisao života, 
a pogotovo smisao patnje, teškoća, boli i smrti. Oni čeznu za srećom, ali onakvom kakvu 
predstavlja svijet: blagostanjem, bogatstvom, moći, popularnosti, uživanjem... A Sotona 
napastuje: Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i kome hoću, dajem je. 
Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje (Lk 4, 6-7). 
I što se dogańa? Ljudi svih vrsta: mladi i stari, obični radnici i visoki intelektualci, muškarci 
i žene, političari, glumci, športaši, razni znatiželjnici potaknuti radoznalošću i oni pritisnuti 
osobnim ili obiteljskim psihičkim i fizičkim problemima vrlo često upadaju u područje magije 
i okultnih praksa, A ondje ih spremno čekaju dobro pripravljeni i uigrani vračari, astrolozi, 
gatari, vidovnjaci, iscjelitelji, pranoterapeuti, bioenergetičari, radioestezisti, hipnotizeri i 
brojni senzitivci – naprosto legija «vrsnih» tipova. K njima se ide iz najrazličitijih pobuda; 
neki slučajno, jer se čovjek nańe u takvu okruženju, drugi znatiželjno hoće vidjeti što se ondje 
dogańa, neki zbog očajne situacije iz koje ne vide izlaza, a neki, opet, u nadi. 
Mnogi na sve to gledaju kao na izmišljotinu, praznovjerje, prijevaru i znatiželju uz koju je 
vezana vrlo dobra zarada. 
No, to nije naivno i bezazleno područje. Magija nije samo neko isprano bajanje bez ikakva 
temelja u stvarnosti. Naprotiv, to je vrlo opasno područje gdje se magičari najrazličitijih vrsta 
obraćaju ńavolskim silama kako bi, podreńujući se njima, utjecali na tijek dogańaja, na druge 
osobe i njihov život, a sebi izvukli neku vremenitu korist. Kod takvih praksa rezultat je uvijek 
jednak: udaljiti čovjeka od Boga, uvesti ga u grijeh i, naposljetku, pripremiti mu nutarnju smrt 
No Sotonu se ne smije ni precijeniti. On je lukavi lažac koji nas želi uvijek odvući u zabludu 
i u krajnost. Ako nas više ne može uvjetriti da on ne postoji ili nas uloviti u neku od svojih 
konkretnih zamka, tada nas pokušava uvjeriti da je on posvuda i kako je sve njegovo. Koristi 
čovjeku slabu vjeru i sve njegove slabosti te mu ubacuje strah. Želi u čovjeku slomiti vjeru u 
Božju svemoć, ljubav i milosrńe. Tako neki dolaze u situaciju da posvuda vide zlo i stalno o 
njemu govore. Ali to je takońer zamka Zloga, jer jedan Božji pogled jači je od svakoga zla i 
kaplja njegove Krvi može spasiti cijeli svijet. 
ODAKLE UTJECAJ SOTONE 
U ŽIVOTU POJEDINCA 
Kada osoba s teškim problemima dońe svećeniku tražiti pomoć, potrebno je, Božjom 
pomoću, nastojati razlučiti što je njezin temeljni problem i gdje se krije uzrok tome konkretno 
temeljnom problemu; potrebno je uvidjeti kada i gdje je problem nastao te odakle je i na koji 
način zlo ušlo u život dotičnoga pojedinca. Ovo je nužno razlučiti u svakoj konkretnoj 
situaciji, kako bi se osobi moglo pomoći da se oslobodi i izińe iz toga začaranoga kruga. 
Na temelju dugogodišnje osobne prakse prije svega zatim surańujući s onima koji su se 
ovom problematikom bavili te čitajući literaturu s temama s ovoga područja, došao sam do 
spoznaje da postoji više izvora i više puteva kojima zlo može uči u život čovjeka. 
Temeljni problem koji muči neku osobu, a koji se poslije transformira i umnaža mnoge 
poteškoće, ima svoj temeljni uzrok, koji se može nalaziti u: 
Obiteljskom stablu 
Duševnim ranama 
Osobnim grijesima 
Sotonskim praksama. 
Bitno je znati da su sva ova četiri područja uzročno-posljednjično povezana, kako se svojim 
utjecajem isprepliću u životu pojedinaca i da postojanje problema na jednom području 
omogućuje lakše prodiranje zla u drugo područje. 
1. Obiteljsko stablo 
Svatko je, bez dvojbe, osobno odgovoran pred Bogom za svoja djela. To je jasno vidljivo iz 
mnogih biblijskih poruka. No, Biblija donosi i ovakav tekst: Bog milosrdan i milostiv, spor na 
srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačine, grijeh i 
prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na 
unučadi do trećega i četvrtoga koljena. (Izl 34, 6-7). Naime, ako su naši pretci – roditlji, djedovi 
ili pradjedovi počinjali u svojemu u životu pojedina zla, tada prokletstvo na svojevrstan 
način prelazi na njihovo potomstvo, jer mi smo duhovno svi povezani kao karike u lancu; i što 
je krvna veza jača, to je utjecaj snažniji. Kao što se prenose razne fizičke bolesti (tzv. 
hereditarna opterećenja), jednako se, na svoj način, prenosi i ono duhovno. To, kao posebno 
teško opterećenje, može doći do izražaja ako se naši pretci nisu pokajali za svoje grijehe. 
Osobito je mučno ako se u obitelji dogodilo neko ubojstvo ili samoubojstvo, ako je netko 
umro naglom smrću, ako je bio član nekih zločinačkih partija, stranki i ideologija (npr. 
fašističke ili komunističke), ako se ne zna za grob nekoga od naših predaka, ako su im se 
dogańali neki bizarni dogańaji kao što su stravične smrti male djece i sl., ako je netko od naših 
predaka svoj život posvetio Bogu pa pogazio zavjete ili otpao od Crkve, zatim ako je netko 
učinio preljub, bludničenje, namjeran pobačaj, teške krańe, kockanje, ovisnosti o alkoholu, 
drogi i sl. Vrlo se snažno mogu osjetiti na potomcima posljedice grijeha mržnje i nepraštanja. 
Ljudi koji su ušli u takvo zlo, a nisu se pokajali, ne samo da su uvelike opteretili sebe, nego su 
svojim potomcima ostavili teško nasljedstvo koje ih toliko opterećuje da vrlo teško nalaze 
izlaz iz takve situacije. Osobito je važno spomenjuti slučajeve gdje su se pretci bavili raznim 
magijskim i okultnim praksama. U životu tih ljudi može se osjetiti vrlo intenzivno djelovanje 
Sotone, njegovu moć i njegov snažan utjecaj. 
Treba, dakle, znati da postoji negativno duhovno naslijeńe koje dobivamo od naših predaka i 
koje jednostavno ulazi u naš život u trenutku začeća. Zato je osobito bitno srediti svoje račune 
s Bogom kako bismo spasili dušu i kako ne bismo bili zapreka miru u životu naših potomaka 
Našim pretcima trebamo praštati, za njihove duše često srcem moliti i živjeti sve što nam je 
majka Crkva dala kao sredstva spasenja. 
2. Duševne rane 
Temeljni problem osobe koja se obratila svećeniku za pomoć može se nalaziti u nekoj 
njezinoj duševnoj (emocionalnoj) rani. Traume koje proživljavamo od samoga trenutka začeć 
pa dalje vrlo negativno utječu na naš cijeli život. Osobito su teške te traume i duboko potisnute 
kad se dogode do treće-četvrte godine života. Naime, naš je duh isti u trenutku začeća i 
sada, i on vidi i zna, a duša osjeća, svu bol koje joj se nanosi, ali u prenatalnom razdoblju 
života i u ranom djetinjstvu ne možemo racionalizirati što nam se dogańa i nemoćni smo 
braniti se. 
Kada osoba doživi tešku traumu u tome nježnom razdoblju životza, njezina duša biva 
pogońena. Dijete je povrijeńeno grijehom; ali to nije njegov grijeh, nego grijeh osobe koja ga 
je povrijedila. Otada ono postaje emocionalno bolesno. Osjećaji koji dominiraju osobom koja 
je zadobila tešku duševnu ranu obično su: osjećaj odbačenosti, osjećaj krivnje, osjećaj manje 
vrijednosti ili osjećaj straha. To su najčešći temeljni problemi koji rańaju nove konkretne 
probleme pa čak i na tjelesnome području. Tako svoj uzrok u temeljnoj emocionalnoj rani 
mogu imati mnogo psihosomatska oboljenja, zatim astma, alergije migrene... 
Na prvi pogled reklo bi se da emocionalne rane nemaju svoj temeljni uzrok utjecaju Zloga. 
Ali to nije točno. Imaju. Temeljna je rana nastala kao posljedica nečijega tuńega čina grijeha 
nad osobom koja je ranjena, a na grijeh uvijek navodi Sotona. Zato, kada imamo osobu kojoj 
je temeljni uzrok problema u emocionalnoj rani, dok molimo za emocionalno ozdravljenje te 
osobe, treba moliti i za duhovno oslobońenje te Božje praštanje osobi koja je počinila grijeh 
ranjavajući je. Treba takońer moliti da osoba koja je ranjena oprosti onome tko ju je ranio. 
Duševne ili emocionalne rane uvijek su jače što je osoba koja nam ih je nanijela po krvi bliža 
(otac, majka, brat...) Tako se često dogodi da, moleći za majku, ozdravi dijete, ili, da bi 
ozdravila majka, treba moliti za ozdravljenje i oslobońenje njezinoga oca ili čak supruga i sl. 
Osoba može zadobiti emocionalne rane u kasnijem razdoblju života. One mogu biti vrlo 
teške, ali obično nisu tako duboko potisnute u podsvijest kao kada ih zadobijemo u ranom 
razdoblju života. I ove rane mogu biti izazvene tuńim grijehom (primjerice silovanjem, 
nazočenjem teškim zločinima i sl.); odgovornost žrtve može biti u onoj mjeri u kojoj je 
počinila grijeh propusta, nerazboritosti itd. 
Problem s osobama čiji je temeljni uzrok poteškoća u duševnoj rani jest u tome što obično 
prońu mnoge okultne prakse dok dońu svećeniku, pa je tada cijela situacija još teža. Kod njih 
Sotona može dakle, biti i uzrok temeljnoga problema i zapreka otkrivanju i ozdravljanju od 
toga temeljnoga uzroka svih problema. 
Osobe koje imaju tešku duševnu ranu često napada duh mržnje i nepraštanja te ih toliko zapo 
sjedne da im razara život i tjera ih u težak grijeh prema sebi i prema drugima. Emocionalno 
ozdravljenje i oslobońenje takve osobe dolazi kad se osoba istinski odluči za Boga i duboko i 
iskreno oprosti onome tko je je ranio. Treba reči i to da psihijatrija i medicina ovdje imaju 
vrlo male učinke. To je područje našega života u kojemu Sotona, uglavnom po nečijem tuńem 
grijehu, ima utjecaj na nas. Tu situaciju i sve što je s njom povezano treba predati Isusu te u 
Njemu zavoljeti sebe i one koji su nas povrijedili. 
3. Osobni grijesi 
Najčešći uzrok Sotoninog utjecaja na čovjeka jesu njegovi osobni grijesi. Osobni grijesi 
uključuju svjesnu i svojevoljnu odluku neke osobe protiv Boga. Imaju različitu težinu, a mogu 
se počiniti mišlju, riječju, djelom i propustom. Najteži su obično grijesi djelom, jer je djelo 
uvijek završen čin. No treba reči da stvarnu težinu svakoga našeg osobnoga grijeha poznaje 
samo Bog. 
Kada govorimo o grijehu kao izvoru sotonskoga utjecaja u životu čovjeka, jasno je da je 
svaki osobni grijeh odluka protiv Boga, a za Sotonu. Dakle, u trenutku kada je čovjek pristao 
počiniti grijeh, odlučio se za Sotonu i već je u tome trenutku Zli ušao u njegov život i u 
odreńenoj mjeri dobio vlast nad njime. Taj grijeh može biti tako razoran da poslije otkrivamo 
kako je on temeljni uzrok svih naših problema. Osobu koja nastavlja živjeti u tome grijeh još 
jače napada svaki pogibeljni virus zla i ona sve češće podliježe napasti. A grijeh, koji je bolest 
duha, širi se dalje pa zbog njega obolijeva duša, a čak i tijelo. 
S obzirom na tematiku ove knjige, ovdje ćemo se posebno osvrnuti na grijehe protiv prve 
Božje zapovijedi, grijehe idolopoklonstva. Znamo da, na kraju, krštenje prve Božje zapovijedi 
uključuje krštenje svih Božjih zapovijedi. A i Sotona to zna. Zna da je, ako nagovori čovjeka 
da kaže Bogu NE i odluči se za njega, đavla, uspio manje-više u svemu ostalome. Naime, Zli 
je otac laži tužitelj braće i ubojica ljudi, i jasno je kamo ide život čovjeka koji se njemu 
poklonio. Zato on čini sve kako bi čovjeka naveo na ovaj grijeh i, da bi to ostvario, zna se 
prerušiti i u anńela svjetla (usp.2 Kor 11, 14). 
Čovjek našega stoljeća živi u okruženju u kojemu se svaki autoritet odrekao Boga ili 
okrenuo otvoreno protiv njega, ili, s druge strane, u okruženju u kojemu nema ni autoriteta ni 
odgovornosti, u kojemu je sve dopušteno. A ova dva zla, nažalost, izvrsno nadopunjuju jedno 
drugoga. 
Mlade se ljude danas vrlo često zavodi grijehom seksualnosti, uvjeravajući ih kako su 
predbačeni odnosi nešto sasvim prirodno i kako samozadovoljavanje čovjeka smiruje i 
kanalizira njegovu energiju i napetost. Koliko se zlo širi meńu mladima preko besramnih 
časopisa koje, nažalost, u obitelj donose sami roditelji i time upropaštavaju svoju djecu! Mlad 
se uvjerava kako ih alkohol i droga oslobańaju od tjeskoba i trauma. Zli im se nudi preko 
magije i raznih okultnih praksa. U te prakse počinju ulaztiti manje-više svjesno, čineći teški 
grijeh idolopoklonstva. Kada poslije njihovi problemi doista postanu teškima, obraćaju se 
raznim nadriiscjeliteljima ili ulaze u razne sekte, umjesto da se obrate Bogu i službenicima 
Crkve. Zlo na zlo, kako kaže poslovica, ali znamo da Sotona Sotonu ne može izgonioti. 
Svaki grijeh, a posebno onaj u kojemu leži temeljni uzrok svih naših kasnijih problema, 
treba duboko okajati, ispovjediti se, odreći se grijeha, dati zadovoljštinu za uvredu Boga i 
utjecati se velikome Božjemu milosrńu. Samo se tako čovjek oslobańa sotonskoga utjecaja, 
koje je po osobnome grijehu ušao u njegov život. Najopasnije, pogibeljno, jest kada čovjek 
ustrajava u grijehu, kada hoće griješiti, praveći od jednoga odreńenoga grijeha ili od mnogo 
grijeha svoje odvratne bogove. Treba porušiti svaki idol i na prvo mjesto u životu staviti 
Boga, Trojedinoga Boga, koji nam se objavio u Isusu Kristu, našemu Gospodinu. 
4. Sotonske prakse 
Ovo je vrlo opsežno područje, o kojemu je mnogo napisano, ali koje nije nikada do kraja 
proučeno. Kako Zli nastoji sve zamaskirati i zamrsiti, ponekad je vrlo teško definirati što je 
što i što kamo pripada u njegovim rabotama Sluge Sotone često se bave različitim okultnim 
praksama, a ono što čine nerijetko zamataju u, navodno znanstveno dokazive formule, a sve 
to, opet uvijek u lažnim i zlonamjernu dobrohotnost. 
 


krscanskizivot @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
OKULTIZAM I MAGIJA 
Ovdje želim dotaknuti jedno golemo područje gdje Sotona, osobito u ovo naše vrijeme, bere 
obilnu žetvu. 
Sama riječ «okultizam» dolazi iz latinske riječi «occultus», što znači skriven, tajan, mračan. 
Prema tome, okultizam bi bio pokušaj ući u tajanstveni mračni svijet nepoznatih sila. Taj 
tajanstveni svijet zapravo se pojave u prirodi čiji se okultni uzrok ne može znanstveno 
dokazati. Obično ljudi koji se bave znanošću izbjegavaju izraz okultizam pa više rabe pojam 
parapsihološki fenomeni – kojima se bavi parapsihologija. To su, zapravo pojave u prirodi čiji 
se uzrok ne može objasniti do sada poznatim prirodnim zakonima. 
Čovjeka je oduvijek zanimalo područje okultnoga, tj. tajnovitoga. Posebno je želio zaviriti 
iza zavjese koja skriva njegovu budućnost. Da bi u tome uspio, pritjecao je raznim okultnim, 
magijskim praksama, kao što su, primjerice, proricanje budućnosti, gatanje iz kave, dlana, 
karata, posebno tarot karata, radoznalom pitanju horoskopa u dnevnim novinama, čitanju 
astroloških časopisa i brojne literature koja se danas nudi s područja okultizma i magije, 
korištenja sanjalice, bavljenju viskom (radioestezija), zazivanju duhova (Spiritizam)... 
Nažalost, moramo s velikom zabrinutošću ustvrditi kako danas naša djeca i mladež sve više 
prihvaćaju i prakticiraju vračanje, vračarske kultove, čarobne formule, fantastične kultne 
postupke, astrologiju, ji-jing, jogu, trnscendentalnu meditaciju, zen-budizam, judo, karate, 
kabalu, akupunkturu kiropraktiku, reiki, paragnoziju, mantiku, psihomeriju, psihoskopiju, 
hiromantiju, kartomantiju krisalomantiju, astromantiju, rabdomantiju, irimantiju i druge vrste 
magijskih praksa. 
Mnogi, jer je to danas trend, ulaze u razne sekte kao što su: hare-Krišna, sljedbenici Saibabe, 
mahariši, svjedoci Jehove, kvekeri, mormoni – crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, 
adventisti sedmog dana, novoapostolska crkva, the Christian Science – kršćanska znanost, 
bahaisti, Kristova općina, pentekostalci itd. 
Po svojoj morbidnosti i snažnom ńavolskom djelovanju posebno se ističu sotonske sekte. 
Mlade sve više oduševljava new-age, koji djeluje vrlo široko i vrlo organizirabo, 
pokušavajući stvorili novi svjetski poredak. On je, zapravo, vješta sotonska mješavina 
kršćanstva i gore navedenih sekta; pod tom krinkom djeluje vrlo konkretno na svim 
područjima života, o kojima čovjek dana nužno ovisi (kulturi, obrazovanju, medicini, 
ekonomiji, politici...). 
Velik je broj knjiga i časopisa koji se bave okultnim praksama i izdaju se u velikim 
nakladama, a neki i tajno. U njima se poučava i upućuje ljude kako mogu i sami ući u taj 
opasni svijet okultizma i magije. 
Statistike nam donose da se u današnje vrijeme dvadeset milijuna Europljana učestalo bavi 
okultizmom. U Njemačkoj ima više od tri milijuna poklonika okultizma, a uz njih još pet do 
deset milijuna simpatizera okultnih učenja. Podatci iz Amerike govore kako se broj 
Amerikanaca koji se bave vradžbinama i magijom procjenjuje na najmanje deset milijuna. 
Meńu njima su mnogi visokoobrazovani ljudi. Prema tome, područjem okultnog i magijskog 
ne bave se samo takozvani « primitivni narodi», nego u velikoj mjeri i zapadni kulturni krug. 
Ovdje treba jasno istaknuti kako se pod pojmom magija ne misli na ono što na potzornicama 
izvode pojedini iluzionisti (mańioničari – «hokus-pokus»), odjeveni u lijepa odijela, izvlačeći 
bijele kuniće iz crnih šešira. Nije, dakle, riječ o spretnosti prstiju, nego o paranormalnim 
moćima, koje uvijek imaju izvor u djelovanju okultnih, demonskih sila, iza kojih se krije nitko 
drugi nego Sotona. 
Na područje okultoga i magijskoga neki ulaze iz radoznalosti, drugi jer je to danas u trendu... 
Većina njih će reći kako to ne uzimaju ozbiljno pa misle da im to ne može štetiti. No, Sotona 
«okultne igre» uzima ozbiljno. I moramo se ne znam po koji put ponovno uvjeriti kako on 
svaku ruku koja mu se pruža prije ili kasnije uzima u svoj čelični stisak i više je tako lako ne 
pušta. Jer, tko posegne za vatrom, taj će se opeći – vjerovao on u razorno djelovanje vatre ili 
ne, to je nebitno. 
Takvim i sličnim postupcima čovjek otvara vrata zlim silama, bilo svjesno ili nesvjesno, i 
neprimjetno biva ozračen negativnim silama Zloga, iz čega onda proizlaze najrazličitiji 
problemi i vrlo često ozbiljni poremećaji na fizičkoj i psihičkoj razini. Mnogi se tada počinju 
tužiti kako ih progoni čest osjećaj straha,doživljavaju neku neobičnu zatvorenost u sebe, bijeg 
od ljudi, preveliku mržnju i nemogućnost opraštanja nekoj osobi, dekoncentacije – posebno u 
molitvi, sumnje nepovjerenje, osvetoljubivost, razne tjeskobe, velike i nepodnošljive napetosti 
u obitelji, prisilne misli na samoubojstvo, padanje u bezvoljnost i besciljnost života, osjećaj 
trajnog nemira i more u snovima. Neki počinju čuti u sebi prisilne glasove. Drugi opet moraju 
raditi neke prisilne radnje, koje ne bi htjeli. Mnogi osjećaju duševne, a ponekad i fizičke 
smetnje, ne mogu se osloboditi nekoga poroka, misle kako imaju bioenergiju u sebi, 
razgovataju s duhovima te im se pričinja kako dobivaju neke neobične spoznaje s drugih 
svjetova...sve to, a da ne znaju što se to, zapravo, s njima dogańa. To su sami neki pokazatelji, 
koji nedvojbeno govore o negativnom utjecaju zlog duha na čovjeka. 
Kod krštenih osoba osobito se zapaža stalan poremećaj u komunikaciji s Bogom. Nastaju 
teškoće u molitvi i čitanju Svetoga pisma, zastoj i izrazita blokada u duhovnome rastu, 
ozbiljna sumnja u spasenje, bogohulne misli, nedostatak duhovnoga razlučivanja, smanjenje 
vjere i radosti, sve veća nezainteresiranost i udaljavanje od Isusa Krista i njegova Evanńelja. 
Osobe koje su se bavile okultinim praksama i magijom vrlo često osjećaju probleme na 
moralnom i psihičkom području: znaju zapasti u depresiju, agresinost, imaju osjećaj 
zarobljenosti, a na seksualnom području doživljavaju razne perverzije i zastranjenja te 
neprirodnu prisilnu seksualnost. 
Kada se ljudi nańu u ovakvome okruženju zla normalno je da počinju tražiti pomoć. No, 
zanimljivo je da, kao po nekom pravilu, redovito idu na pogrešna mjesta. Najćešće idu raznim 
vračarima, gatarama, vidovnjacima, iscjeliteljima, astrolozima, bioenergetičarima, radioestezistima... 
A svi se oni, opet, bave magijskim praksama, što, zapravo, znači sotonskim poslom. 
Takvi se znaju često zaštititi svetim slikama i kipovima, koje drže u svojoj kući, kako bi 
uvjerili nepoučene vjernike da oni rade s nekom božjom snagom. To je samo paravan iza 
kojega skrivaju svoju magijsku podvalu. 
Primjera radi, došla mi je u ruke posjetnica neke iscjeliteljice. Na jednoj strani slika 
Presvetoga Trojstva lik Oca i Sina i Duha Svetoga, s tekstom: Slava Ocu i Sinu i Duhu 
Svetome, a na drugoj naslov: Iscjeliteljske ruke (liječenje na daljinu) – skidanje uroka i – proricanje 
sudbine tarot karte). Slijedi ime osobe i njezini telefonski brojevi: tri u jednom, a tri 
telefoska broja u drugom gradu i mobitel. Očito je, jedna vrlo razgranata aktivnost. Osoba 
koja mi je dala tu posjetnicu bila je kod te iscjeliteljice i rekla mi je kako dotična vrlo skupo 
naplaćuje svoje usluge. Eto, tako se zavodi ljude! A sredstva društvenoga priopćavanja: 
dnevne novine, razne publikacije, pojedine radio i televizijske emisije prepune su laskavih 
ponuda i primamljivih reklama upravo iz toga okultnoga i magijskoga područja. I mnogi u 
svojim teškoćama i mučnim životnim prilikama traže rješenja na toj strani. 
No, znamo: ne može Sotona Sotonu izgoniti(usp. Mk 3, 23). Zato čovjeku koji traži pomoć 
na ovoj strani poslije biva još gore. Ne samo da nije doživio oslobońenje, nego se takvom 
magijskom praksom još jače zabetonirao u zlo. Mnogi su to na vlastitoj koži iskusili. 
Crna magija i vračanje 
Ova zlokobna praksa ima za cilj usmjeriti sotonsko zlo protiv neke osobe preko magijskih 
formula i obreda koji su uvijek okultni, tajnoviti, katkada vrlo spleteni, a u kojima se zaziva 
Sotona. Da bi vračar mogao utjecati na neku odreńenu osobu, u pravilu uvijek traži od te 
osobe nešto njezino, kao: kosu, nokte, kožu, jedan dio, najčešće, intimnoga rublja, fotografiju 
... Zatim svojoj žrtvi sugerira neka pravila postupanja koja mora strogo provesti kako bi se 
postigao uspjeh; primjerice, pohoditi sedam crkava, zapaliti svijeću na odreńeni način, 
posipati prah, otiči na groblje te stavljati ili donositi odreńene predmete s groba, nositi neke 
predmete kao «zaštitu» na sebi ili ih stavljati na odreńena mjesta, konzumirati odreńenu hranu 
ili napitke. 
Mnogo su mi puta došle jadne i preplašene majke koje su svoju djecu nosile nekim 
vračarima koji su im dali odreńene predmete da ih stave na svoju djecu. To na prvi pogled 
može izgledati naivno i beznačajno. No, vidjelo se i otkrilo kako je takva praksa imala 
zlokobne učinke, jer su to bila prava sotonska zlodjela. 
Magijska astrologija poznaje i razne magijske predmete koje pripremaju pojedini vračari, 
kao: pentakole, hajlije, talismane. I, kada pojedine osobe dožive zlu sudbinu – dogańaju im se 
nesreće, neshvaćene su u obitelji ili u društvu, trpe od manjka ljubavi, siromaštva, prati ih 
strah i raznovrsne fobije – onda su sretne ako mogu od pojedinih vračara dobiti takve 
predmete kao «zaštitu», uvjerene kako će ih to osloboditi od njihovih nevolja. I vrlo se 
radosne da mogu platiti visoku cijenu kako bi dobile te predmete koji im donose «sreću». Ali, 
uporaba i nošenje tih i takvih predmeta ima velik negativan naboj, koji poslije snažno šteti, ne 
samo njima nego često i svim članovima obitelji u čijoj se kući takvi predmeti nalaze. 
U magiji su poznati i magijski napitci, koji izazivaju sugestiju ili đavolsko mučenje u onima 
koji to progutaju. Priprema ih vračar zazivajući zlokobne duhove. Takav se napitak tajno 
umiješa u hranu ili piće. Posebno je poznat tzv. «ljubavni napitak», koji može nametnuti 
strašan vez snagom sotonskih sila. 
Kod vračanja je, dakle, karakteristično to da osoba sama ide vračaru i traži «pomoć», a on joj 
savjetuje neka učini odreńene radnje i koristi se odreńenim predmetim, obećavajući joj da će 
tako postići svoj cilj 
Ovdje bih želio jasno naglasiti: ako čovjek stupi na područje neprijatelja i uńe u njegov krug, 
on pada pod njegovu vlast i utjecaj, makar to činio naivno, iz neznanja i bez neke zlobe. 
Sotona tada ima izvjesno suvlasništvo u tome čovjeku i ne napušta ga tako lako. Čovjek je 
postao ozračen silama Zloga i ulazi u začarani krug, iz kojega ga može osloboditi jedino 
svemoguća ruka Božja. Jer Zli je jači od čovjeka. Čovjek je u takvim situacijma posve 
nemoćan i osjeća kako njime upravlja neka sila kojoj se ne može oduprijeti. No, Bog je 
neizmjerno jači od Zloga. I zato je Bog jedini siguran put spasa i oslobońenja. 
Uroci (čini) ili čaranje 
Postoji klasična definicija koja glasi; čaranje ili vraćanje jest «umijeće da se našteti drugim 
osobama preko»đavla». 
Danas je, možemo slobodno ustvrditi, upravo poplava osoba koje se bave ovakvim 
negativnim praksama. U taj se krug ubrajaju razni kartomanti, hiromanti, vračari, vještice, 
sekte crne magije, sotonske sekte, negromanti, gataoci i sve one osobe koje na jedan ili drugi 
način imaju nešto sa sotonskim djelovanjem. I u Starome i u Novome zavjetu nalazimo 
izričite osude ovakvih praksa: Ne vršite nikakvu vrst gatanja ili magije...; ne obraćajte se 
vračarima niti gataocima; nemojte ih pitati za savjet da se ne okaljate preko njih (Lev zak 20. 
27). Kada uńeš u zemlju koju će ti Gospodin Bog dati, nemoj naučiti vršiti gnusobe naroda 
koje tamo obitavaju. Neka se u tebi ne nańe koji žrtvuje prolazeći kroz oganj svojega sina ili 
svoju kćerku, niti tko vrši gatanje ili čaranje ili proricanje (po letu ptica) ili magiju; niti tko 
vrši čarolije, niti tko savjetuje duhove ili gataoce, nitko tko pita mrtve, jer tko čini te stvari 
gnusoba je pred Bogom; zbog ovih gnusoba, Gospodin Bog tvoj izbacuje te narode ispred 
tebe. Ti češ biti neokaljan pred Gospodiom tvojim Bogom, jer narodi čiju zemlju ćeš ti zauzeti 
slušaju gataoce i bajače, a tebi to nije dopustio Bospodin Bog tvoj (Pnz 18, 9-14). 
To je najčešći način kako se preko odreńenih predmeta, koji se ponude Sotoni da on u njih 
utisne svoju zlobnu moć želi naštetiti drugoj osobi. Dakle, koristi se odreńeni materijal sa 
svrhom da se nekome našteti. Sotona često oponaša Boga. To se i ovdje može opaziti. Svaki 
sakrament, naime, ima odreńenu materiju, tvar (krštenje – voda ...). Tako i kod uroka – 
Sotona se koristi materijom, ali sa zlom namjerom, da našteti. 
Postoje pravi, autentični uzroci, po kojima zloduh svojim djelovanjem uzrokuje zlo. Takve 
uroke čine osobe koje su ušle u savez sa Sotonom. Takve osobe žive od mržnje, zavisti, 
prepredenosti, baš kao i zlodusi.To je važno reči jer mnogi, pa i svećenici, danas ne vjeruju da 
uroci postoje. 
Donosim jedan istiniti slučaj. Marini (naravno, ime je izmišljeno) već je tri godine bivalo 
vrlo mučno, ali samo noću. Čim bi ušla u spavaću sobu, izgubila bi svijest. Počela bi teško 
disati, gušiti se, postala bi jako uznemirena, imala bi jaki podražaj na povraćanje, glava bi je 
poćela nepodnošljivo boljeti, a na kraju bi pala u nesvijest. Majka bi zvala službu Hitne 
pomoći, ali čim bi je dovezli u bolnicu svaka bi mučnina nestala. Liječnici bi uvijek iznova 
utvrdili da je posve zdrava. Vratila bi se kući i opet bi sve počelo po starome čim bi krenula u 
spavaću sobu, a osobito kada glavu položi na jastuk. Tako bi je sve boljelo da ne bi mogla 
zaspati ni na trenutak, ni malo predahnuti. Bila je kod različitih specijalista, koji su više puta 
radili pretrage nakon kojih bi svaki put zaključili da je možda riječ o epileptičkim napadima. 
Ali snimke mozga i druge pretrage to nikada nisu potvrdile. 
Jednoga dana je jedna obiteljska prijateljica predložila da se Marina obrati jednom egzorcisti 
Poslije prva tri egzorcizma i blagoslova kuće ništa se nije poboljšalo. Napadi su se ponavljali. 
Egzorcist je Marini savjetovao da što iskrenije živi kršćanski, da kuću škropi blagoslovljenom 
vodom. Osim toga, savjetovao joj je da sve jastuke u kući raspore. Nije želio da Marina bude 
povrijeńena kaže li da se raspori samo njezin jastuk.Sumnjao je da se u Marininu jastuku 
nalazi urok. Svi jastuci bili su normalni, samo u Marininom jastuku bio je komad crnoga 
sukna za pokojnika. Bio je dug i širok koliko i jastuk a na sebi je imao prišivena mnoga pera u 
obliku pogrebnog vijenca. Egzorcist joj je savjetovao da jastuk poškropi blagoslovljenom 
vodom i da ga zatim spali. 
Nakon što je to učinjeno, mučnine su prestale. Marina je počela normalno spavati. Prošlo je 
više mjeseci odkako je jastuk spaljen. Marini je bilo dobro. Ponovno se počela baviti svojim 
redovitim poslovima, osjeća se odmorenom, živi uzornim kršćanskim životom, a u njezinu se 
obitelj, nakon svih kušnji, vratila vedrina. Nakana je bila ta da ta crna tkanina koja je magijom 
unesena u jastuk malo po malo Marinu dovede do očaja i naposljetku do smrti. Otkrilo se da u 
susjedstvu postoji obitelj koja je iz čiste mržnje i zavisti naručila urok kojim se trebala 
izazvati smrt cijele obitelji, ali je Marina postala jedinom žrtvom. 
Demonsko djelovanje može biti usmjereno i načovjekovo materijalno okruženje, osobito 
predmete i mjesta, preko kojih se opet želi utjecati na čovjeka. Nerijetko bivaju pogońene 
kuće. Razna pomagala, namještaj, svjetiljke i drugi predmeti u kući bivaju uništeni. Čuju se 
udarci i buka, bez vidljiva uzroka. Pomagala za rad koja su savršeno funkcionirala najednom 
neobjašnjivo prestaju funkcionirati ili budu posve uništena. Zavjese najednom počnu gorjeti 
ili se, primjerice, na zidu pojavi mrlja crne boje. Prostorije u kojima nema nikakvih dotoka 
vode budu poplavljene. Znadu se dogoditi neobjašnjivi dogańaji; primjerice, posjedi kojima 
cvjeta posao odjednom neobjašnjivo propadaju; cijela stada stoke ugibaju, urod biva uništen, 
polja pogańaju neobjašnjive nejezde kukaca... Stručnjaci su u susretu s takvim pojavama 
nemoćni. No, poslije molitve protiv demonskog napastovanja i upotrebe sakramentala: vode i 
soli za egzorcizam, nestanu. 
Vradžbine trovanja 
Ovo se može dogoditi tako da osoba kojoj se želi nauditi pojede hranu ili popije napitak u 
koji su umiješani uroci. Uroci mogu biti od najrazličitijih sastojaka: mrtvačkih kostiju, 
menstrualne krvi, raznih prašaka – najčešće crnih, izgorjelih dijelova životinja – posebno srca, 
neke posebne trave i slično. Ne ovisi urok toliko o materijalu, nego prije svega o volji i mržnji 
onoga koji želi djelovanjem Sotone nauditi drugoj osobi. Postoje posebne tajnovite formule 
koje vračari izgovaraju dok pripremaju takve ogavne mješavine. I zato osoba koja je na taj 
način pogońena ima razne smetnje. Najčešće doživljava karakteristične bolove u želudcu, od 
kojih se oslobańa jedino molitvom te mnogim povraćanjem, pri čemu napadnuti može izbaciti 
najneobičnije stvari. 
Vradžbine zaljubljivanja 
Njima se želi postići da jedna osoba zamrzi drugu, ili, pak, da se u nju zaljubi. To ovisi o 
nakani naručitelja. 
Postoji i drugi način da se učine zlokobnima odreńeni predmeti koji pripadaju osobi kojoj se 
želi nauditi; primjerice, fotografije, razni dijelovi odjeće ili neke druge njezine stvari. Ili se 
čak mogu učiniti zlokobnima neki likovi koji predatavljaju dotičnu osobu: lutke, životinje a 
ponekad čak i žive osobe istoga spola i dobi. Ovdje je postupak takav da se nad odreńenim 
medijem čine zle radnje koje se žele nanijeti odreńenoj osobi. Tako se, primjerice, za vrijeme 
takvoga sotonskoga obreda zabadaju pribadače oko glave neke lutke koja predstavlja osobu 
kojoj se želi nauditi. Tada se dogodi da osoba kojoj je to namijenjeno osjeća vrlo teške bolove 
u glavi. Ili se, opet, ubadaju igle, čavli, noževi u dijelove tijela lutke koja predstavlja osobu 
koju se želi napasti. I, stvarno, ta nesretna žrtva osjeća strašne bolove na tim mjestima. A do 
oslobańanja dolazi molitvom Crkve te kad se iz lutke izvade ti predmeti i završi taj sotonski 
obred. 
Vradžbine raspadanja 
To je vradžbina usmrćenja. Izvodi se tako da se začarani predmet zakopa u zemlju uz kuću 
dotične osobe kojoj se želi nauditi. Kako se taj predmet postupno pretvara u prah, tako u 
dotičnoj osobi postupno nastaje bolest i ta vradžbina rezultira posvemašnjim psihosomatskim 
iscrpljenjem, koje polako ali sigurno dovodi do smrti. Nikakav liječnik ni specijalist ne 
uspijeva otkriti uzrok takvoj bolesti. Čak ni najsuvremeniji aparati ni vrhunska analiza ne 
mogu otkriti nikakve simptome takvoga bolesnika. Naprotiv, rezultat svih mogućih pretraga 
jest taj da je osoba klinički potpuno zdrava, a bolesnik se jednostavno troši, gasne i 
naposljetku umire. To je nedvojbeno jedna od najstrašnijih vradžbina, koja je, nažalost, sve 
češća. 
Postoje uroci i učinjeni povezivanjem, sa svrhom da se našteti djetetu u majčinoj utrobi. 
Vežu se kosom ili vrpcama različitih boja pojedini dijelovi tijela lutke koje predstavlja dijete 
u majčinoj utrobi kojemu se želi naškoditi. Cilj je da se na tim dijelovima tijela dijete rodi 
izobličeno ili da se ti dijelovi tijela normalno ne razviju. Ćesto to zna biti usmjereno na 
djetetov mentalni razvoj, pa dijete poslije trpi od smetnja u učenju, u radu, u normalnom 
ponašanju. 
Postoje uroci, koji su česti, a nabačeni su po neobičnim predmetima koji se znaju naći, 
primjerice u jastucima, madracima... Ti predmeti mogu biti: komadići drva ili željeza, 
grumeni krvi, gusto zapletena kosa žene ili djeteta, obojene i zauzlane vrpce, konopci puni 
uzlova i slično. Kad se otvori madrac ili jastuk, ponekad se ovi predmeti ne pokažu odmah. 
No, kad se ta mjesta poškrope blagoslovljenom vodom ili se u njih stavi blagoslovljena slika 
Gospe, a posebno križ, odjednom se pokažu najneobičniji predmeti. 
Vradžbina prijenosa 
đavolsko djelovanje uroka ponekad može biti usmjereno na to da se supružnici ili zaručnici 
ili pak prijatelji jednostavno rastave. Susreo sam u svojoj praksi više slučajeva kad su se 
zaručnici doista voljeli i jedno drugo željeli, ali odjednom, bez ikakva razloga, nisu više mogli 
biti zajedno i rastavili su se. 
Ponekad se dogańa, primjerice, da se djevojka zaljubi u zaručnika svoje najbolje prijateljice. 
Da bi ostvarila svoj naum i pridobila toga mladića, pońe k osobi koja se bavi urocima i čarima 
te putem magije realizira svoj plan. Dakako da je to bio strašan brak. Iako se nikako nisu 
mogli prihvatiti, muž nije uspio napustiti ženu. Živjeli su zajedno, ali doista kao u paklu. 
Dogańa se i to da se brak zasnuje bez ljubavi i protiv volje mladenaca; bila je to volja roditelja 
ili nekih drugih osoba koje su urokom postigle da osobe čine ono što ne bi htjele, a 
osvijeste se tek kada povratak bez teških posljedica postane nemogućim. Ovo je pakao od 
života, koji samo Krv Kristova može prekinuti. 
U slučaju uroka, osoba koja je žrtva ne zna što joj je učinjeno ili ju se pod prijevarom dovede 
k osobi koja čini uroke. Žrtva, dakle, ne mora imati problem i izričito tražiti «pomoć» 
nego druga osoba, iz zlobe i pakosti, odlazi čarobnjaku da on, različitim činima i predmetima, 
nametne zlo osobi koju ova mrzi. Često se osoba koja želi nekome napakostiti sama bavi čaranjem 
i nabacuje uroke; na to je tjera njezina mržnja. 
U slučajevima kad se ljudi nańu pogońenima magijskim djelovanjem i zbog toga imaju teške 
posljedice, traže izlaz iz takve situacije; no, kao u pravilu, Zli ih ponovno dovede svojim 
slugama vračarima. A oni ih tada zavode, tvrdeći kako se bave bijelom magijom. Po njima, 
bijela magija skida uroke. Tako vračari pogońenim osobama iznuńuju novac uvlačeći ih u još 
veća zla. Svojim sotonskim praksama mogu postići čak to da bolesnik privremeno ozdravi; 
no, njegovo zlo prijeńe, primjerice, na ženu, djecu, roditelje, braću i slično. Ovo se zlo može 
očitovati kao tvrdokoran napad od vjere, nepopravljivo grješno stanje, česte prometne 
nesreće, depresije, strahovi, samoubojstva... 
Kako postupiti s nańenim ili dobivenim 
magijskim predmetima 
Sve takve stvari treba poškropiti blagoslovljenom vodom i spaliti ih, ne u kući nego vani, 
negdje na otvorenom prostoru. Pepeo, željezne predmete i sve predmete i sve predmete koji se 
ne mogu spaliti, nakon što su prošli kroz vatru. Baciti nekamo gdje teče voda, najbolje u 
potok, u rijeku, u more ili u kontejner za otpad koji se spaljuje. Nije dobro baciti u zahod 
svoje kuće, jer se može dogoditi da se začepe odvodi i poplavi kuća. Kod uništavanja začarani 
predmeta kroz vatru važno je sve pratiti molitvom i zazivati zaštitu presvete Krvi Isusove i 
poslije svega oprati ruke blagoslovljenom vodom. 
Spomenuo bih ovdje da se gotovo po svim našim mjestima mogu naći «vrlo pobožne osobe» 
bilo muškarci bilo žene, koje «redovito vidimo u crkvama», a koje za sebe drže da skidaju 
uroke, razne vražbine ili zlo oko. Takve će osobe dati pogońenima uz medaljicu i križ i još 
neki predmet kao «crvene roščiće», «vučje zube» ili neke smotuljke i savjetovati im da ih 
nose uza se kao zaštitu. Ti predmeti, doduše, nisu napunjeni negativnostima po magijskim 
obredima koje obavljaju redovito vračari, ali su ipak povezani sa Sotonom po grijehu praznovjerja. 
To takońer treba spaliti. I, umjesto tim osobama, treba doći svećeniku. 
Spiritizam (zazivanje duhova) 
Jedna od najopasnijih magijskih praksa nedvojbeno je spiritizam. To je, zapravo, pokušaj da 
se stupi u dodir s duhovima pokojnika ili, pak, s višim duhovima. Sastoji se od zazivanja 
skrivenih sila i nikada nije od Boga, nego uvijek od pakla. On je sredstvo da se na zemlji 
proširi carstvo kneza tame. Stoga su oni koji su mu podlegli pridruženi sotonskoj crkvi. Ova 
je praksa poznata u svim kulturama i narodima. U spiritizmu je uvijek nazočna osoba, tzv. 
medij, koja je posrednik izmeńu duhova i ljudi. Medij pruža svoj glas, pokrete, pisanje..duhu 
od kojega se traži da se očituje. Ti su duhovi uvijek ńavli. I zato se može dogoditi da ti zli 
duhovi zaposjednu nekoga od nazočnih. Crkva je uvijek osuńivala spiritističke seanse i 
sudjelovanje, pa i samu nazočnost njima. Nikada se ne može nešto dobro naučiti pitajući 
Sotonu za savjet. 
Ali ova praksa, kao i sve ono što je tajnovito, okultno, privlači čovjeka i izaziva njegovu 
radoznalost. Zato se dogańa da već djeca u osnovnoj školi, pa i srednjoškolska i studentska 
mladež vrlo često upadaju u iskušenje da u skupinama pokušavaju zazivati duhove. Dakako 
da to čine i odrasli. Poznato mi je da jedna skupina intelektualaca, dakle visoko obrazovanih 
ljudi s fakultetskim diplomama, redovito upriličuje spiritističke seanse. 
Iz moga dugogodišnjega iskustva došao sam do sigurnoga zaključka da svi oni koji su se 
bavili spiritizmom, kao po pravilu, doživljavaju napast crnih i suicidnih misli, tj. prije ili 
kasnije, u odreńenim kriznim situacijama, pomišljaju na samoubojstvo, a mnogi ga i počine. 
Sotona najviše likuje kada žrtvi koja mu se približila i koja je ušla u njegov začarani krug 
oduzme smiso za život i dovede je na rub da ne vidi više nikakva izlaza. U tako teškom 
depresivnom stanju čovjek lako digne ruku na svoj život. Sve češći suicidi u posljednje 
vrijeme u nas u mnogim su slučajevima izazvani spiritističkim i drugim sličnim magijskim 
okultim praksama. A uz to se pojavljuju i mnoge druge negativne posljedice ovakvih praksa 
kao: psihofizičko uništavanje, moralne i religiozno propadanje, nesanice, uzrujanost i teške 
more u snovima, teški strahovi. 
Može se dogoditi da zao duh ostane u odreńenom prostoru gdje se spritiziralo i da stalno 
opsjeda osobe koje su nazočile spiritističkoj seansi. Često, kada idu u krevet i ugase svjetlo, 
Zloduh dolazi i pravi teške smetnje tako da osoba izludi od straha. 
Postavljaju se pitanja: Je li uopće moguće dozvati duhove? Zar se uvijek na spiritističkim 
seansama pojavljuju samo zli duhovi? Mnogi ova pitanja postavljaju imajući u vidu primjer 
koji nam donosi Biblija kad se Šaul, izraelski kralj, obratio jednoj ženi-mediju i zapovjedio 
joj: Daj mi vraćaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem (Sam 28,8). I, doista se 
pokazao prorok Samuel koji je umro mnogo prije. Bog je očito dopustio ovu iznimku. Ali je 
vrlo važno zapaziti krik i zaprepaštenje medija, kao i oštar ukor Samuela: Zašto si pomutio 
moj mir dozivajući me gore? (1 Sam 28,15). Mrtve moramo poštovati, a ne ih uznemirivati. 
Ovo je jedan jedini primjer koji nam donosi Biblija i zato ga ovdje donosim doista kao 
iznimku. Naši pokojnici trebaju od nas molitve za oslobońenje iz čistilišnih muka i to je 
jedino što mi za njih možemo učiniti; a Bog nikako ne dopušta da ih koristimo za bilo kakve 
naše zemaljske planove. 
Ovdje bih htio posebno skreniti pozornost svojim kolegama svećenicima da dobro otvore 
oči, jer je situacija u kojoj živimo upravo impregnirana najraznovrsnijim oblicima sotonizma. 
Ljudi se oko nas jednostavno guše u zlu, a čini se kao da mi to uopće ne opažamo, jer 
uglavnom ostajemo nezainteresirani i nepokretni. A zlokobni duhovi intenzivno rade svoj 
posao i kod toga imaju uvijek onaj jedini i krajnji cilj – žrtvu odijeliti od Boga, navesti je na 
grijeh, uvesti u tjeskobu, u depresiju, u otuńenje, u očaj. A ipak, svećenikje po sakramentu Sv. 
reda jedini pozvan i opunomoćen da se Kristovom snagom i njegovom pomoći može 
učinkovito boriti i svladati zlo te osloboditi čovjeka od sotonskoga utjecaja. Ljudi to s pravom 
od nas očekuju. Ako ih mi ne prihvatimo i ne razumijemo, ako nemamo za njih razumijevanja 
i ne nańemo vremena da im pomognemo, snosimo pred Bogom veliku odgovornost za njihove 
stramputice.Pritisnuti zlom koje je uvijek jače od čovjeka, oni tada traže pomoć na sve strane. 
Najčešće se obraćaju vračarima, raznim iscjeliteljima, vidovnjacima,i njima sličnima, koji 
tada magijskim putem, a to znači raznim sotonskim praksama, ljude ne oslobańaju, nego ih, 
naprotiv, još jače stegnu u začarani krug iz kojega ne vide izlaza. Nažalost, u svojoj se praksi 
svakoga dana susrećem s ovakvim i sličnim primjerima. 
Proklinjanje 
Ovo je jedan od vrlo opasnih načina kako se nekome može nanijeti zlo. U kletvi i 
proklinjanju izražava se želja da se drugome dogodi zlo. A jasno je da je izvor zla u Sotoni. 
Ako je kletva izrečena s pravom zloćom, a osobito ako postoji krvna veza izmeńu onoga koji 
proklinje i proklinjanoga, mogu se dogańati strašne posljedice. U svojoj sam praksi vidio da 
su najteže posljedice bile kada su roditelji proklinjali vlastitu djecu ili, pak, djedovi i bake 
unučad. Prokletstva su imala vrlo teške posljedice kad su se odnosila na životnu sreću ili 
uspjeh u životu. 
Osobito veliku težinu imaju proklinjanja koja se izriču u posebnim prilikama; primjerice, na 
dan vjančanja. Posljedice takvih proklinjanja mogu biti najrazličitije: stalne bolesti čije 
čovjeka prate u životu, čovjek može cijeli život doživljavati nevjertojatne teškoće na poslu, 
nesreću u ženidbi, bolesti na djeci...To je zato jer su roditelji povezani sa svojom djecom 
krvnom vezom i autoritetom. Neke majke proklinju svoju djecu iz loše navike. Šalju svoju 
djecu k vragu, a da to ozbiljno ne misle. No, zao duh sluša; i čim mu netko odškrine vrata, on 
spremno ulazi i poslije toga teško izlazi.A i sam naš Gospodin je rekao: Ja vam kažem da će 
ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Dan sudnji. Tvoje će te riječi 
opravdati, tvoje će te riječi osuditi (Mt 12,36-37). 
Sotonizam 
Ljudska izopačenost, posebno u novije vrijeme, kao da nema granica. Tako susrećemo sve 
veći broj ljudi koji se profesionalno bave crnom magijom, spiritizmom i sotonskim kultovima 
te na taj način žele predati svoju «poruku» ljudima. U tome, dakako, veliku ulogu igra beskrupulozna 
zarada. 
Najvećim sotonistom dvadesetoga stoljeća mnogi drže magičara Aleistera Crowleyja (1875. 
– 1947.) On je sebe držao Antikristom i zato je sebe nazvao «Velikom Zvijeri 666» (usp.Okt 
11,7). Bio je uvjeren da ga okultne, magijske sile s nadljudskim znanjem i sposobnostiima 
žele upotrijebiti kao komunikacijski kanal s čovječanstvom. Ovako je opisao cilj svojega 
poslanja:... «pokrenuti okultne sile koje će potkraj ovoga stoljeća kulminirati u prosvjetljenju 
svih ljudi.» 
Pod njegovim se utjecajem poslije razvio cijeli mračni svijet tajanstvenih obreda i tajnih 
okultnih loža, u kojima se prakticiraju crna magija, klanjanje đavlu i čudna žrtvovanja koja su 
išla sve do žrtvovanja ljudi. Svojim je utjecajem zarazio mnoštvo ljudi i tako ih stavio pod 
utjecaj Zloga. Njegove se knjige još i danas prodaju na desetke tisuća. 
Sveto pismo vrlo jasno govori o otpadu ljudi od Boga u razdoblju koje prethodi Isusovu 
ponovnom dolasku na ovaj svijet. Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne 
dońe onaj otpad, i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onak koji uzdiže 
sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se 
Bogom...(2 Sol 2, 3-5). Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u 
dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uńe u korablju i ništa 
nisu ni slutili dok ne dońe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega (Mt 24, 
37-40). Otpad o kojemu govori Sveto pismo vezan je uz prevlast bezakonja, tj. otpad od 
Božjega pokreta: Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih (Mt. 24, 12). Ako 
bacimo pogled na situaciju u današnjem svijetu, neizbježno ćemo morati ustvrditi kako se to 
već odavno dogańa, čak kod mnogih koji sebe nazivaju kršćanima. Samo svjedočanstvo 
istinskih vjernika i djelovanje Duha Svetoga još zadržava konačnu katastrofu. (usp. Okt. 9, 
20-21). 
Zar se ne opaža sve veća tvrdoća srca kod mnogih u odnosu prema Bogu i njegovoj Riječi? 
Ljude njihova «prosvijetljenost» i znanstvena i filozofska dostignuća sprječavaju da se obrate 
Bogu. Njihova ih oholost blokira da ne vide pravu Istinu. 
Dakako da onda upadaju u drugu krajnost pa se počinju klanjati omiljenim idolima: zlatnim 
idolima – svojoj ekonomskoj moći, mjedenim idolima – tehnici i naoružanju, kamenim 
idolima – silnim grańevinama. To je ono u što polažu svoje pouzdanje 
Bludnost, krańe i ubojstva raširili su se posvuda i postali su naša svakidašnja stvarnost. 
Predbračni i izvanbračni spolni odnosi drže se posve normalnom pojavom. Val pornografije 
toliko nas je zapljusnuo da više nema časopisa niti ijedne atraktivne reklame bez pornografskih 
scena. A američki nas tisak izvješćuje kako se u SAD-u svake 23 minute počini jedno 
ubojstvo, svakih 75 sekunda razbojnički napad i svakih 10 sekunda provala. 
Klanjanje demonima i magija dostigli su danas strašan razmjer. 
Nećemo ovdje toliko govoriti o klanjanju duhu vremena, ideologijama i idolima. Ovdje se 
prije svega misli na duhovnu katastrofu koja se u naše dane svom silinom sručila na 
čovječanstvo u apokaliptičkim razmjerima. Iz dana u dan sve više raste zanimanje za okultne 
znanosti i za parapsihologiju. U sjedinjenim Američkim Državama više od stotinu koledža 
nudi mladima tečajeve iz parapsihologije. A da ne govorimo uprvao o poplavi literature s 
područja astrologije, magije i čaranja. Milijuni mladih ljudi u svijetu ulaze u godišnje 
najrazličitije sekte čija vjerovanja imaju magijski karakter. 
U posljednje vrijeme đavlovo djelovanje doseglo je iznimno velike razmjere. Nije pogońen 
samo pojedinac, nego po pojedincu i cijelo društvo, narodi i države. Sotona se stalno očituje, 
njegovu prisutnost možemo osjetiti u smrtonosnim ratovima, zlostavljanjima, pomoru 
nerońenih, različitim oblicima sotonizma, nestanku savjesnosti i moralnog osjećaja kojim se 
razlikuje dobro i zlo, sve snažnije pobune protiv Boga, religije, morala istine, dostojanstva, 
zakona, reda, razumjevanja. Sve se to može vidjeti ne samo u društvenom, gospodarskom 
političkom životu, nego i u svijetu kulture i književnosti, umjetnosti i zabave. 
A i sama moderna teologija, sve više usmjerena racionalistički, materijalistički i ovostrano, 
na svoj način pridonijela je bujanju okultizma, što je u biti paradoksalno. To je oštroumno 
uočio Os Guinness kada je napisao: «Kršćanstvo, koje je okultne pojave počelo držati 
nepostojećima, izgubilo je svoje središnje mjesto izmeńu skeptika koji su nijekali postojanje 
tih pojava i onih koji su ih otvoreno i potpuno prihvaćali.Tako je svatko tko je tražio duhovnu 
dimenziju – a nije je mogao naći u Crkvi – posegnuo za okultizmom. Ironično je da su teolozi 
koji su se ravnodušno uljuljali u racionalizam svoje teologije, posljednji koji vjeruju u takve 
stvari 
A ugledni teolog Peter Bayerhaus, spoznavajući ovu demonsku invaziju koja svakim 
danom sve više buja posljednjih godina dvadesetoga stoljeća, izrijekom zahtijeva da: 
1. val okultizma u različitim oblicima i sa sotonskom pozadinom ne smijemo držati 
bezazlenim; 
2.valu okultizma moramo suprotstaviti najveću budnost u vlastitom duhovnom životu; 
3. s obzirom na val okultizma istinski kršćani trebaju još savjesnije spoznati svojh 
poziv da u duhovnoj borbi stanu na stranu svjetla. 
Sotonizam u rock glazbi 
Netko će se, vjerojatno začuńen, zapitati: Zar je moguće da Zli može i preko glazbe djelovati 
na ljude? Nije li to ipak pretjerano tvrditi? 
Iz prethodnoga je izlaganja doista evidentno kako je, osobito posljednjih godina prošlog i 
početkom ovoga stoljeća, sotonihzam postao zabrinjavajuća pojava koja se brzo širi u cijelom 
svijetu. Posebno mladi ljudi kojima je život prazan, bez jasnih ideala, koji u svojoj dosadi uvijek 
tragaju za nečim novim, željni avantura, upravo u okultnom pronalaze najzanimljivije 
područje za svoje neostvarene ambicije. Sotona izvanredno poznaje psihologiju mladoga 
čovjeka koji sve ustaljene vrijenosti dovodi u pitanje. Zato potiče u mladome naraštaju želju i 
nagon da sve što je do sada bilo nedodirljivo i ljudima sveto odbaci ili izokrene. Tako i 
Euharistiju, koja je vrhunski čin naše vjere, želi ismijati i na najvulgarniji način obeščastiti. 
Poznate su u sotonizmu tzv. «crne mise» koje, nažalost, i na našemu prostoru imaju 
poklonike. I tamo postoji «oltar», na kojemu se provodi ogavan obred. Kod te se «mise» 
recitiraju odreńene molitve, ali potpuno izokrenute. Sudionici se obraćaju Sotoni i veličaju ga 
kao svojega Boga. Vrhunac crne mise jest «pričest», dakako, s ukradenim hostijama, koje se 
onda pomiješaju s krvlju žrtvorane životinje koju nazočni piju. Taj sotonski čin popračen je se 
seksualnim orgijama, jer se od njih očekuje magijska snaga. Ako žena u takvom aktu začme, 
ona je dužna to dijete tajno roditi i žrtvovati ga Sotoni. Sotonisti drže da je takva žrtva nevina 
djeteta ono što Sotona najviše želi.I da bi umilostivili Zloga, na takvim tajnim seansama 
žrtvuju životinje, a ponekad čak i ljude, napose djecu.


krscanskizivot @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare

Poznata je činjenica da meńu 
umjetnicima, posebno glazbenicima, postoji sklonost bavljenju crnom magijom, spiritizmom i 
sotonskim kultovima. Ovo osobito dolazi do izražaja u novije doba u hard-rocku i heavymetalu, 
što ima svoju primjenu na rock-scenama. Posebno je misteriozan nepoznati, zakulisni, 
život raznih rock-izvońača. 
Poslije 1969. godine, kada je proglašeno «vrijeme klanjanja đavlu», s osnutkom prve 
sotonske crkve u San Franciscu, počinju se snažno razvijati i širiti okultizam i sotonski kulta 
upravo preko rock-scene. Početak se veže uz engleski sastav Black Sabbath (Crna Subota). 
Oni su, preko okultnog i magije, spiritizma i sotonizma, s posebnim tekstovima, postali 
preteče bendova mlade heavy-metal generacije. Velik su uspjeh imali kod maloljetne publike, 
sa šokantnim tekstovima poput: «Oduzmi si život, on postaje jeftin; ubij nekog, nitko neće 
plakati. Sloboda je tvoja, učini samo svoju dužnost, želimo samo tvoju dušu.» 
Utemeljitelj prve službene sotonske crkve u Sjedinjenim Američkim Državama i oduševljeni 
štovatelji đavla Antom Szandor La Yeya 1968. izjavljuje: Masa koja pristaje uz Zloga 
iskrivljuje Očenaš, unosi u nj bestidnosti i gazi Kristov križ nogama ili ga vješa naglavačke. 
Na omotnici LP-ploče «Reflection-Black Sabbath» piše: «Odmah na prvoj LP-ploči prizvali 
su Sotonu – koji je odmah doista i došao. Obećao im je uspjehe u cijelome svijetu. Zato 
moraju svake godine svirati na veliki sabat (Veliku subotu)». I jedna i druga strana do danas 
to provodi. Na omotima LP-ploča pojavljuje se poznati i zloglasni boj 666, broj Antikrista 
(usp. Okt 13, 18), koji se, zajedno s mrtvačkom glavom i prekriženim kostima, pojavljuje na 
nekim majicma kluba obožavatelju kao znak otvorena pristanka uz sotonizam. U nekim svojim 
pjesmama Sotonu nazivaju «gospodar ovoga svijeta» 
Poznati kršćani stručnjak za rok-glazbu u Sjedinjenim Američkim Državama piše: «Bio sam 
šokiran kad sam otkrio da zabrinjavajuće velik broj mladih ljudi koji vjeruju u Krista kupuju i 
slušaju albume Black-Sabbatha iako znaju da je ta grupa naklonjena Sotoni.» 
Druga u svijetu vrlo poznata rock grupa su Rolling Stonesi. Kako preko njih Zli djeluje, 
možemo vidjeti po onome što se dogodilo 6. prosinca 1969. na jednom zapuštenom automobil 
skom trkalištu u blizini San Francisca. Ondje su Stonesi održali svoj rock-festival. Bilo je 
nazočno više od 300.000 posjetitelja. Kad su nastupali s pjesmom «Carol» nekoliko se mladih 
ljudi svuklo do gola i dopuzalo do pozornice, to je glavni «oltar», i Angels (Anńeli pakla), 
koji su bili zaduženi za održavanje reda, počeli su ih najokretnije tući, kao da ih neka 
nadnaravna sila tjera. A ti mladi ljudi-žrtve ne samo da su prihvatili bol i okrutnost, nego su 
zahtijevali da ih još užasnije tuku. A kad su Stonesi zasvirali «Sympathy for the Devil» 
(Simpatija za Vraga), redari su, ne birajući, počeli udarati po slušateljima. Krvava tučnjava 
pred pozornicom više se nije mogla zaustaviti, koncert je bio potpuno izvan nadzora. 
Dogodila su se tri usmrćenja, zabilježeno je dvadeset teških nezgoda, a bilo je vrlo 
ozlijeńenih. Jedan od nazočnih svojim se automobilom, vozeći velikom brzinom, zabio se u 
mnoštvo i ubio dvoje ljudi. Opijen LSD-om, jedan se mladić utopio u kanalu, a drugi, čije je 
noge zahvatila vatra, s teškim je opeklinama odvezen u bolnicu. Dvadesetak liječnika i šest 
psihijatra do iznemoglosti je obrańivalo narkomane, preuranjene porode ozljede od tučnjave. 
Eto rječita primjena kako Sotona može preko sotonskih rock-grupa užasno negativno djelovati 
na mase. To se uvijek dogańa kada se preko rock-glazbe potiču sotonizam, samoubojstva, 
raznovrsna nasilja, uzimanje droga i alkohola, neuredna seksualnost, mržnja prema drugima, 
drskost, pornografija, krańa, egoizam, rasizam, anarhizam, fanatizam i mnoštvo drugih 
nastranosi Zapravo, kad god glazba i nečije pjevanje vode čovjeka preko granica normalnoga 
ljudskoga ponašanja i uzrokuju vandalizam takve pjesme i takva glazba vode čovjeka prema 
paklu. 
Izjave koje često daju pojedini članovi rock-skupina najbjelodanije pokazuju u čijem se 
ozračju kreću. Tako, primjerice, Glen Bertan, pjevač i bas gitarist desth-metal skupine 
Deicide kaže: «Vjerujem samo u nekoliko stvari: Mrzi sve, ubij svoje neprijatelje, mrzi svoje 
suparnike, želi smrt svakome tko ti se suprotstavlja, misli samo o sebi i vjeruj samo sebi! Dok 
sam bio dječak, prisiljavali su me da idem u crkvu, ali sam se tome uvijek opirao; sve što je 
crkveno i kršćansko, gadilo mi se. Trule kršćane, primjerice, smeta to što imam izraziti 
sotonistički image i utisnut sotonistički križ na čelu. Učinio sam to iz jednostavnog razlogajer 
mi se svińa. Nitko mi nije reko da to moram napraviti, ali ako u životu želiš nešto dokazati, 
možeš to napraviti i putem znaka koji poslije nosiš cijeli život. Vjerujem li u Boga ili Sotonu? 
Činjenicaa je da je Bog prognao Sotonu s neba na zemlju da zagospodari svijetom. Za mene je 
Sotona jednako Bog kao što je i Jahve Bog» 
Anton La Veya, otac prve sotonske crkve i njezim prvi veliki svećenik, razvio je vlastitu 
filozofiju suvremenoga sotonizma, svojih Devet sotonskih izjava, koje je suprotstavio 
biblijskim zapovijedima. 
Kada mladi ljudi prihvate sotonske norme ponašanja, tada nije nikakvo čudo da svakoga dana 
do nas dolaze alarmantne vijesti o orgijama na grobovima, o obeščašćivanju grobova, o 
ljudskim i životinjskim žrtvama, o silovanju – koje je u posljednje vrijeme sve češće, o izazivanju 
požara u crkvama i o meńusobnim obrednim ubojstvima. 
Glazba ima silan utjecaj na čovjeka. To je već odavno poznato. A neki oblici glazbe mogu 
izazvati stanje transa ili stvoriti ozračje koje pogoduje djelovanju demonskih duhova. Glazba 
može izmijeniti ljudska raspoloženja, a upravo je to ono što magija i okultizam žele postići. 
Osobe u transu često se ponašaju agresivno ili pak izvode seksualne radnje koje u normalnom 
stanju ne bi mogle učiniti. Čovjek je, naime, u transu psihički bespomoćan i zato se tada u 
velikoj mjeri može na nj utjecati. 
Na rock-koncertima i po mnogim disco-klubovima zavijajući zvuci gitara koje se elektronski 
pojačavaju i grozničavo udaranje bubnjeva od kojih se tresu živci omogućuju rock i beatglazbenicima 
da mladež pretvore u urlajuće nakaze. Jedan je liječnik rekao: «Gubi se tada 
kontrola nad tjelesnim funkcijama. Stanje zanosa koje prate trzaji udara kao kod epilepsije, 
urlanje, ugrizanje, smijeh, mokrenje i trganje odjeće doživljava se kao sreća i zadovoljstvo.» 
Bob Larson, koji je prije nego što je povjerovao u Isusa Krista i sam bio aktivni rockglazbenik, 
bio je duboko zabrinut zbog zastrašujućih činjenica koje je otkrio u svojim 
istraživanjima: «Sotona zna da, ako u ove posljednje dane prije Isusova ponovnog dolaska 
želi biti djelotvoran, mora zadobiti nadzor nad mladima. Sotona se koristi hard-rockom kako 
bi masovno ovladao tom generacijom Vlastitim sam očima gledao kako mlade pri plesanju uz 
rock-glazbu opsjedaju demoni.To se osobito moglo opaziti kod djevojaka. Čovjek bi od mlade 
dame očekivao da će kod plesa donekle sačuvati pristojnost; ali ipak sam promatrao kako 
mlade djevojke zapadaju u grčevito trzanje – što se moglo protumačiti samo kao manifestacija 
demonskoga djelovanja. Zahvatio bi me strah kad bih vidio da se takve stvari dogańaju dok bi 
plesale uz moju glazbu». 
Spoznavši sve ovo, na kraju treba zaključiti da su preglasna glazba, praćena ritmom koji 
zaglušuje, i neprestani «naboj» mirisa, mraka, izmjene boja i svjetla koje para poput munje, 
mnogobrojni slušatelji koji sugestivno utječu jedni na druge – da su sve to oznake rok-koncert 
i disco-klubova, gdje Sotona u opojnim stanjima zamagljenosti razuma obilno bere svoje 
žrtve. 
Bestidnost u odijevanju 
-Pa zar i preko odijevanja Zloduh može utjecati na ljude? – pitat će mnogi. Sasvim je sigurno, 
a i praksa nam svakodnevno to potvrńuje, da način odijevanja može biti izazovan i u 
odreńenom smislu prigoda kako Sotona na «moderan suvremen i rafiniran» način uvodi 
čovjeka u grijeh. 
Način odijevanja odaje uvelike čovjekov ukus, ali i njegova moralna stajališta. Lijepo, 
ukusno, pa i moderno se obući, nije po sebi loše. Naprotiv, to odaje profinjenost osobe i 
njezin istančan osjećaj za lijepo. To uopće nije upitno. Ukusna klasika uvijek se može 
prilagoditi raznim prigodama i situacijama suvremena života. I dok je tako, sve je u redu i 
nema problema. 
No, osobito je ženski svijet uvelike podložan egzibicionističkom načinu odijevanja, pod 
utjecjem mode koje je danas u trendu, a koja se lansira vrlo rasprostranjenim utjecajem masmedija. 
Time se želi stvoriti opće mišljenje kako i na tome području vlada potpuna sloboda, 
bez obzira na kršćanska moralna načela – tko na to danas još uopće gleda?! Prema 
suvremenome shvaćanju, koje nam se stalno i uporno nameće, nema toga što bi bilo 
neprirodno ili ružno, a pogotovo ne grješno. Bestidnost u oblačenju ide za tim da probudi u 
osobi drugoga spola tjelesne požude i seksualni nagon. 
Psihološka analiza takvih ponašanja govori kako je riječ o vrlo nesigurnom i nestabilnim 
osobama, koje nemaju dostatno samopouzdanja i zato, barem na taj način, žele probuditi i 
pridobiti tuńu pozornost. Besramno otkrivanje grudi, pupka i ostalih dijelova tijela svjedoči da 
više ne postoji ono što pripada našoj intimi. 
Današnje se «moderne» djevojke sve češće vińaju u rublju a ne u odjeći; s dubokim 
dekolteom, s prorezom na suknji koji seže gotovo do struka, u minicama, u kratkum 
hlačama... I nije rijetkost da se tako odjevena djevojka pojavi i u crkvi, na Euharistiji, i da 
takva čak pristupi na Sv. pripčest, iako na mnogim crkvenim vratima postoji znak koji jasno 
upozorava da je nečedno odjevenim osobama zabranjen ulaz u crkvu. U papinoj bazilici Sv. 
Petra u Rimu, a i po mnogim drugim crkvama, nalazi se čuvar koji upozorava i priječi da se 
na sveta mjesta ulazi nepristojno odjeven. 
To ne znači da se u crkvu mora ući u zastarjeloj maminoj haljini koja na djevojci stoji kao na 
vješalici.Ima sigurno vrlo mnogo načina da se djevojka odjene ukusno i da joj istodobno to 
lijepo stoji i sve bude pristojno, reči kao one redovito ne misle na zlo, nego jednostavno žele 
djelovati mlade i lijepe na moderan način. I to je istina. Ali, jesu li svjesne što drugi misle i 
kakve misli i želje one pobuńuju u onima koji ih promatraju tako odjevene. Treba imati onu 
finu otmjenost i poniznost u odijevanju, i ne praviti od sebe izlog koji svatko od znatiželjnika 
može razgledati kako i kada to želi. Svaka bi kršćanski usmjerena djevojka trebala pronaći 
vlastiti stil odijevanja koji će joj pomoći da se na svakome mjestu i u svakoj prilici ugodno 
osjeća. U protivnom, mora biti svjesna da svatko tko je s požudom ili lošim primislima bilo 
gdje – na cesti, u tramvaju, u autobusu... pogleda, uzima djelić njezina mira, njezine nevine 
duše. Ona, možda ne misli na zlo, ali nikako ne bi smjela druge navoditi da misle na zlo. 
Možda bi bilo dobro kada bi se naše djevojke upitale kako bi se odjenula Blažena Djevica 
Marija kada bi ona bila djevojka njihova vremena. Bilo bi to zasigurno nešto suvremeno, ali 
ne upadno, nešto što ističe ljepotu žene kao osobe, a ne dijelove njezina tijela. Umjereno i 
pristojno, a to svi nekako u sebi znamo odrediti. 
Nažalost, o ovome se prestalo govoriti na vjeronauku, kao i u propovijedima A trebala bi 
neprestano poučavati mlade kako bi zauzeli pravilno moralno stajalište, ukazati im do čega 
sve može doći ako se to zanemari. Naši bi mladi trebali svojim životom biti svjedoci Isusa 
Krista. Ali postavljam pitanje: Tko će vjerovati svjedokinji koja napola obnažena šeće 
ulicama i čak tako odjevena dolazi u crkvu? 
U ovo bi trebali svi, počevši od roditelja pa preko vjeroučitelja do svećenika, s ljubavlju 
upućivati mlade. Jer, Zli ovdje vrlo lukavo, masovno i svakodnevno, uvlači duše u svoje 
otrovne zamke i bere obilne plodove. I posebno likuje kada to čini s mladim ljudima, koji su 
nositelji života. 
KAKO SE OSLOBODITI UTJECAJA SOTONE 
Poslije opsežnoga prikaza i nabrajanja najraznovrsnijih zamki kojima se Sotona služi u 
svojem lukavom zavońenju ljudi, normalno je da se pitamo: Ima li izlaza? Ovo pitanje postavljaju 
posebno oni koji su, svjesno ili nesvjesno, ušli u područje zlog duha i tako postali 
označeni negativnim, demonskim silama. A takvih je danas mnogo. To su ljudi koji u svojem 
biću osjećaju da se nalaze u začaranom krugu i stalno tapkaju na istome mjestu. Što god 
poduzmu, ne pomaže. Imaju osjećaj da neka jača sila njima upravlja, kojoj se nikako ne mogu 
oduprijeti niti je se osloboditi. Takvi lutaju na sve strane tražeći pomoć i izlaz. Na moja vrata 
svakodnevno, a, vjerujem, i na vrata mnogih svećenika, dolaze mnogi u svojim mukama i 
tjeskobama tražeći oslobońenje. Upravo takvima, a i mnogima drugima koji se nańu u 
bezizlaznim prilikama i često upadaju u malodušje i očaj, upravljena je ova knjiga. 
Prvo što bih htio posebno naglasiti jest činjenica da je Sotona jači od čovjeka. Kada mu se 
čovjek približi i uńe u njegovo područje – to su mnogi iskusili u svojem životu – tada osjeti 
da je bespomoćan. Nema nikakve mogućnosti da se vlastitim silama odupre zlu. 
Ali treba jasno istaknuti i dobro učiniti drugu vrlo važnu istinu: Bog je neizmjerno jači od 
Sotone! I tu je, zapravo, jedina mogućnosti i jedini izlaz iz začaranoga kruga zla. Samo je 
Božanska sila sposobna pobijediti ga, jedino je Božansko svjetlo Duha Svetoga, sposobno 
razotkriti njegove spletke i njegovo rovarenje. On nam ništa ne može nauditi ako se tijesno 
povežemo s Gospodinom. Moramo čvrsto vjerovati da Božjom (milošću možemo uvijek 
Sotonu pobijediti. Bog je naša pomoć i naše uporište. 
O tome nam jasno govori Katekizam Katoličke Crkve: Ipak Sotonina moć nije beskonačna. 
On je samo stvorenje, močno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje: on ne može 
spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjega. Iako Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i 
njegova Kraljevstva u Isusu Kristu i premda njegovo djelovanje, za svakog čovjeka i za 
društvo, prouzročuje teške štete – duhovne, a posebno i fizičke naravi – božanska providnost 
dopušta, to djelovanje, snažno i blago upravljajući ljudskom i svjetskom povješću. To Božansko 
pripuštanje ńavolskog djelovanja velika je tajna, ali, mi znamo da onima koji ljube Boga 
sve pomaže na dobro. (Rim 8, 28) KKK t. 395 
David je u ime Božje kamenom i praćkom pobijedio golemoga Golijata. I mi ćemo u ime 
Božje i Njegove presvete Majke pobijediti moć Zloga. Isus Krist jedini osloboditelj i 
ozdravitelj 
Pozorno čitajući evanńelja, doći ćemo do zaključka da se većina Isusovih prispodoba odnosi 
na njegovu službu ozdravljanja. 
Odmah poslije Krštenja na Jordanu Isus u snazi Duha počinje svoje javno djelovanje. On sam 
javno svjedoči kako se na njemu ispunja Izajino proroštvo. On je taj koji je poslan od Boga 
ozdravljati bolesne i na slobodu pustiti one koje je tlačio đavao. (usp. Lk 4, 18). 
Ivan Krstitelj, želeći se uvjeriti je li Isus obećani Mesija, šalje svoje učenike Isusu da ga pitaju 
je li On Onaj koji ima doći. Iako im odgovori: POđITE I JAVITE IVANU ŠTO STE 
ČULI I VIDJELI : SLIJEPI PROGLEDAJU, HROMI HODE, GUBAVI SE ČISTE, 
GLUHI ČUJU MRTVI USTAJU, SIROMASIMA SE NAVJEŠĆUJE EVANđELJE.(Mt 
11,5). 
Sv. Luka nas izvješćuje: 
Isus sińe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo 
naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i 
da OZDRAVE OD SVOJIH BOLESTI. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Svo je 
to mnoštvo tražilo da ga se dotakne JER JE SNAGA IZLAZILA IZ NJEGA I SVE 
OZDRAVLJALA. (Lk 6, 17-19). 
A evanńelist Marko donosi 
I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna (Mk 1, 34 
Isus poziva i svoje učenike da i oni nastave činiti isto ono što je on učinio: povjerava im 
službu ozdravljanja i oslobańanja: 
...i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. 
vidi Lk 10, 1-8) ( 
Tu istu vlast i snagu ozdravljanja bolesnih i izgona nečistih duhova dao je i sedamdeset 
dvojici učenika. (vidi Lk 10, 1-8) 
Poznata je ona zgoda koju opisuje Matej u svojemu evanńelju, kako je jedan otac doveo 
svojega sina koji je bio padavičar, a zapravo opsjednut nečistim duhom, Isusovim učenicima 
da ga izliječe. Budući da ga oni nisu mogli izliječiti, Isus zapovijedi zloduhu te on izińe iz 
dječaka i dječak u tren ozdravi. Tada učenici upitaše Isusa: Zašto ga mi ne mogosmo izagnati? 
Isus im odvrati:Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je 
zrno gorušičino te reknete ovoj gori: Premjesti se odavde onamo! «premjestit će se I NIŠTA 
VAM NEĆE BITI NEMOGUĆE... Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim 
molitvom i postom. (usp. Mt 17, 20-21; Mk 9, 29) 
I evanńelja nam svjedoče da su apostoli i učenici još za vrijeme Isusova javnoga djelovanja 
započeli poslanje: Vratiše se zatim sedamdeset dvojica radosni govoreći: Gospodine i zlodusi 
nam se pokoravaju na tvoje ime! « (Lk 10, 17) 
A poslije svojega uskrsnuća mnogima koji vjeruju dao je moć da ozdravljaju bolesne i 
izgone zloduhe: A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će Moje izganjati zloduhe... 
na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro (Mk 16, 17-18). 
Imajući u vidu navedene biblijske tekstove, nedvojbeno možemo zaključiti da je Isus objavio 
službu ozdravljanja i oslobańanja i da je tu službu povjerio svojim učenicima. Zato je teško 
razumjeti zašto danas Isusovi učenici – biskupi i svećenici – s odreńenom zadrškom i jednim 
neshvatljivim nepovjerenjem, ne daju važnost ovoj danas tako prevažnoj i potrebnoj službi u 
Crkvi. Onda je posve razumljivo da mnogi koji nisu našli prihvaćanje i razumijevanje kod 
svojih duhovnih pastira odlaze zavodljivim, ali vrlo opasnim, nadriiscjediteljima, koji se bave 
ezoterijom i raznim magijskim, a to znači sotonskim praksama, i ulaze još dublje u ralju Zloga 
koji ih zarobljava i uništava. 
Mogu iz svojega osobnog iskustva posvjedočiti da su se mnoga oslobońenja i ozdravljenja 
dogodila na seminarima i duhovnim obnovama koje sam vodio kroz mojih dvadesetpet godina 
u službi oslobańanja. No, mogu sa sigurnošću potvrditi da se još veći broj ozdravljenja i 
oslobańanja, duhovni i tjelesnih, dogodio tijekom Sv. mise i klanjanja pred Presvetim 
Ostarskim Sakramentom, nego kada smo mi svećenici polagali ruke na nemoćnike. Čuda se u 
Lurdu dogańaju tijekom euharistijske procesije. To je razumljivo jer je Euharistija sakrament 
koji ozdravlja. Onome koji se nedostojno pričešćuje, primanje Sv. pričesti je na sud i osudu 
(usp. 1 Kor 11, 29) ali onome koji se dostojno pričešćuje donosi zdravlje duše i tijela. Prije 
Sv. pričesti svi molimo: Gospodine, nisam dostojan da unińeš pod krov moj, nego samo reci 
riječ i ozdravit će duša moja! 
No, treba reći i to da Isus ozdravlja i preko pomazanih sluga po darovima vjere i ozdravlja. I 
danas ima u Crkvi, kao što je bilo i kroz cijelu njezinu povijest, mnogo pomazanih ljudi 
kojima je Gospodin udijelio darovane karizme ozdravljenja. Ali opet jasno treba reči da preko 
tih svojih sluga sam Isus djeluje, pomaže, ozdravlja i oslobańa. 
Ovdje je važno prisjetiti se onoga dogańaja kod hramskih vrata u Jeruzalemu kada je doživio 
ozdravljenje onaj hromi prosjak. Nazočni su pomislili d su to učenici Petar i Ivan. Tada se 
Petar uspravi i obrati im se ovim riječima: Izraelci, što se ovome čudite? Ili, što nas gledate 
kao da smo svojom snagom ili pobožnošćupostigli da ovaj prohoda?Bog Abrahamov, Izakov, 
Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svojega Isusa kojega vi predadoste i kojega se 
odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Svetaca i 
Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubist. Ali Bog ga uskrisi 
od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. 
I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu onome kojega gledate i poznate: vjera u njega 
vratila je ovome potpuno zdravlje naočigled vas sviju. (Dj 3, 12-16) Zato je vrlo važno uočiti i 
dobro zapamtiti: kada ljudi ozdravljaju – preko molitve i polaganj ruku pomazanih 
službenika, ISUS JE TAJ KOJI OZDRAVLJA. 
Praktične upute i savjeti 
Što je, dakle, činiti osobi koja je ušla u područje Zloga i ne vidi izlaza? Moj je savjet: 
obvezno potražiti iskusnoga svećenika koji će vam pomoći da s Božjom pomoći i snagom 
izińete iz tih okova. Isus dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad 
nečistim dusima (Mk 6, 7). A oni otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe 
i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali (Mk 6, 12). Tu istu ovlast imaju i 
danas svećenici. Dakako, uz pretpostavku da svećenik vjeruje u svoje svećeništvo, a to znači u 
ovlasti koje mu je Gospodin dao. Ovdje ne mislim na obavljenje službe egzorcizma. To su 
krajnji slučajevi i tu službu može obavljati samo i jedino svećenik koji za to ima izričito 
dopuštenje od svojega biskupa. Ali takvih slučajeva ima doista malo. Iskusni i uvaženi egzorcisti 
drže da su od svih onih kod kojih se prepoznaje očito djelovanje zlog duha samo 2% 
vrlo teški slučajevi klasična opsjednuća, gdje je onda jedino učinkovita služba egzorcizma. 
Sve ostale slučajeve može bez poteškoća rješavati svaki svećenik. Dobri papa Ivan XXIII. 
posebno je isticao lik Arškoga župnika– sv. Ivana Vianneyja, koji je mnoge duše oteo iz 
sotonskih okova iako nije bio egzorcist niti je ikada u životu provodio egzorcizme. Svaki 
svećenik ima na raspolaganju mnoga sredstva kojima bi se trebao služiti u oslobańanju duša iz 
sotonskih zamki. 
Potrebna je vjera, povjerenje u Isusa Krista koji je pobijedio Sotonu i razorio njegovo 
kraljevstvo. Isus Krist i danas isti. Pred njegovim križem bježe sve neprijateljske sile. Snagom 
Njegova Imena, ako imamo jaku vjeru, mora se udaljiti svaki zao utjecaj i svaka sotonska 
prisutnost. Tu je i Bezgrješna Djevica, pobjednica nad Sotonom. Ona je uvijek spremna 
čuvati, zaštititi podržati u zemaljskoj borbi protiv bilo kakve vrste sotonskog utjecaja. Trajno 
nam je na raspolaganju pomoć i zagovor Sv. Mihovila i svih anńela i svetaca. 
Sotonska moć i njegov zlobni utjecaj na ljude dolaze do izražaja onda kada se čovjek udalji 
od Boga. Mnogi su to iskusili u svojemu životu. Redovito se dogańa da čovjek prvo počne 
zapuštati i zanemarivati svakodnevnu molitvu, da počne zanemarivati nedjeljnu dužnosti 
dolaženja na Sv. misu, da zapusti redovito ispovijedanje, da popušta, polako i neprimjetno, 
napastima i iskušenjima... I odjednom, a da ni sam nije dostatno svjestan, upadne pod utjecaj 
Zloga koji ga vješto uplete u svoje mreže, zamrači mu razum, oslabi volju i čovjek je u tome 
stanju potpuno nemoćan za borbu protiv zla. Za takvoga čojeka treba najprije početi moliti da 
mu Gospodin ojača vjeru i da mu po daru vjere otvori oči duha, kako bi postao svjestan stanja 
u kojemu se nalazi. 
Takvome preporučam da i sam počne moliti iskreno i iz dubine svojega srca. Može to izreći 
ovim ili sličnim riječima: Isuse, moj gospodine imaj samilosti prema meni Žao mi je zbog 
svih grijeha koje sam počinio. Mrzim sve svoje grijehe i grješne prigode. Ljubezno te molim 
da mi sve oprostiš. Operi me u svojoj dragocjenoj Krvi. Moj Gospospodine i moj Bože, 
smiluj se meni, grješniku. Moja duša čezne i žeńa za tvojim Svetim Duhom; . Ispuni me 
svojim Duhom tako snažno da budem pročišćen, ozdravljen i spašen. Hvala Ti, Isuse; 
slavim te, Isuse! 
Ako osjećaš mržnju ili neprijateljstvo prema bilo kome, nastoj mu dok moliš opraštati. 
Što poduzeti u ovim i sličnim slučajevima? 
Egzorcisti preporučaju sljedeća sredstva: sakrament Sv. ispovijedi i Sv. pričesti, a u nekim 
slučajevima i sakrament Bolesničkoga pomazanja, čine pokore i obraćenja, kao i razne 
molitve za fizičko i psihičko oslobońenje. Posebno, i to uvijek na prvome mjestu, ističu 
sakrament Sv. ispovijedi. Njega se Sotona najviše plaši, jer u njemu neposredno djeluje 
«predragocjena Krv Isusova», koje pere i čisti od svakoga grijeha i koja onda postaje siguran 
oklop – zaštita protiv paklenoga neprijatelja. 
U većini slučajeva vrlo je važna žîvotna Sv. ispovijed. Nužno je u Božjemu svjetlu sagledati 
cijeli svoj život, učini, s Božjom pomoću, temeljitu reviziju svojega života. To može ići samo 
kroz iskrenu molitvu uz svjetlo Duha Svetoga koji čovjeku otkiriva i raskrinkava sve skrivene 
i zamaskirane zamke Zloga. Na kraju knjige nalazi se vrlo iscrpan predložak ispita savjesti 
koji će svakome tko želi upoznati svoje stvarno stanje i razotkriti u svojem životnoj Sv. 
ispovijedi rastereti dušu od grijeha, omiri se s Bogom i zadobije nutarnji mir. Tada čovjek 
neizbježno dolazi do životnoga raskrižja, do točke u svojemu životnome hodu na kojoj se 
mora opredijeliti i donijeti životnu odluku. 
Želi li, dakle, izići i osloboditi se vlasti Zloga, nužno je da ga se odlučno i neopozivo 
odrekne. Treba se odreći njega, njegovoga zavońenja, njegovih laskavih ponuda i svake 
«pomoći» koja bi mogla doći preko utjecaja Zloga. Svoje potpuno ovjerenje treba predati 
Gospodinu, sasvim se predati u Njegove ruke i svjesno povjeriti svoj život Njemu da ga On 
vodi i njime upravlja. Prihvati Isusa kao Gospodina. Znaj da spasenje ne možeš pronaći nigdje 
osim u Imenu Isusovu. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime 
dano ljudima po kojemu nam se treba spasiti. (Dj 4, 12) 
Kolebljivost i neodlučnost zao duh će brzo iskoristiti i vratiti čovjeka u još teže stanje. Ne 
možete služiti dvojici gospodara (Mt 6, 24).Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, 
nije prikladan za kraljevstvo Božje (Lk 9, 62) A zatim sakrament Sv. pričesti, u kojemu 
primamo Kristovo Tijelo i njegovu Krv, koji nam daju njegov život i njegovu snagu protiv 
svakoga napadaju zlog duha. Tada, zapravo, živimo od Isusa koji je naš jedini Otkupitelj i 
Spasitelj, koji je došao na ovaj svijet upravo da razori djela Sotonska. 
Sv. misa je, u stvari, posadašnjenje Kristove žrtve, po kojoj je Sotona pobijeńen. Primajući 
Krista u Sv. pričesti, primamo Onoga koji je razorio sotonsku vladavinu, Onoga čija je moć 
neizmjerna i koji nas najučinkovitije štiti od svih navala Zloga. Pred Njim je Sotona posve 
nemoćan. Zato se preporuča osobama koje su se oslobodile negativnog utjecjaja Zloga da, po 
mogućnosti, i više puta tjedno sudjeluju aktivno u euharistijskoj gozbi i često primaju Krista u 
Sv. pričesti. 
Poslije temeljita odreknuća od zla i definitivnoga prekida sa svim sotonskim praksama te 
dobro obavljene Sv. ipovijedi Bog čovjeka po svojemu Sinu Isusu Kristu pere od svakoga 
grijeha i vraća ga ponovno u stanje prijateljstva s Bogom. 
Tada će svećenik nad dotičnom osobom izmoliti molitvu otklanjanja iz liturgijskoga 
obrednika «Red pristupanja odraslih u Kršćanstvo», od broja 113 do 118, da ga Gospodin, po 
molitvi Crkve, oslobodi od negativnih utjecaja Zloga koji su proželi čovjeka, najčešće po 
magijskim praksama kojima se u životu bavio. 
Postoje i blagoslovine. To su razne, bilo javne bilo privatne, molitve koje se mogu 
djelotvorno upotrebljavati u raznim psihičkim ili fizičkim poteškoćama. Crkva je izdala 
posebnu knjigu «Blagoslovi». Taj obrednik sadrži skup najraznovrsnijih blagoslovnih 
molitava koje nisu sakramenti, ali ako ih se u vjeri moli i ako je onaj za koga se moli istinski 
obraćen i vjeruje da će mu Gospodin po toj molitvi udijeliti oslbońenje, tada takve molitve, 
koje je Crkva propisala, imaju uvijek svoj učinak. 
Postoje i molitve oslobańanja. Naime, treba Zloduha odstraniti. Ovdje želim istaknuti jedan 
bitan uvjet za ovu molitvu. Treba ovo svjesno činiti u Isusovo Ime. Dakle, traži se vjera u 
Isusovu moć, jer nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo 
spasiti.(Dj 4, 12). Prema tome, vlast oslobańanja dolazi izravno od Isusa Krista. A Gospodin u 
toj molitvi najviše gleda na vjeru, na vjeru onoga koji moli molitve oslobańanja, ali i na vjeru, 
osobe za koju se moli, kao i na vjeru rodbine i prijatelja koji se mole za dotičnu osobu. 
Podsjećam na čudesno ozdravljenje uzetoga, kako nam donosi Evanńelje. Nositelji su spustili 
uzetoga kroz krov pred Isusa. A Isus, vidjevši njihovu vjeru, učini čudo (usp. Lk 5, 20) 
Poslije oslobońenja od vlasti Zloduha, silno je važno nastaviti život u milosti. A to znači, 
nastojati živjeti u vjernosti Kristu i neprestano se boriti protiv zamka Zloga koji će pokušavati 
na sve načine ponovno zarobiti čovjeka. Nužno je da čovjek bude svjestan kako u svakome 
trenutku, uz pomoć Božju, treba reći Kristu DA, a Sotoni NE. 
Ovo je tek početak puta. Ne smije se nikako na ovome stati. Jer, što se dogańa: Kad nečisti 
duh izińe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: 
«Vratit ću se u kuću odakle izińoh.» I došavši, nańe je praznu, pometenu i ureńenu. Tada ode i 
uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uńu i nastane se ondje. Na kraju bude 
s onim čovjekom gore nego na početku (Mt 12, 43-46). Dakle, ne smije se ostaviti duša 
prazna. Ona je poslije dobre Sv. ispovijedi čista. Ali to nije dosadno. Tada treba početi ustrajn 
Moliti, svaki dan, svjesni da sami ne možemo ništa protiv Zloga. Jedini je Gospodin naša 
snaga i naša moćna zaštita protiv Sotone. 
Zato je potrebno čvrsto odlučiti i odvojiti vrijeme za osobnu molitvu. Bilo bi najbolje kada 
bismo mogli svakoga dana u isto vrijeme ući u zajedništvo s Gospodinom po iskrenoj molitvi. 
Nastoj da molitva postane dio tvojega bića. Kao što gledaš i žeńaš za hranom i vodom u 
odreńeno vrijeme dana, tako žeńaj i za dnevnom molitvom. 
Osobito je važno u svojim se molitvama utjecati Krvi Kristovoj da nas ona zaštiti od svih 
negativnih utjecaja Sotone. Veliku moć i zaštitu osjetit ćemo uvijek kada se stavimo u 
Bezgrješno Srce naše nebeske Majke. Marija je u stalnom neprijateljstvu s đavlom: 
Neprijateljstvo ja zamećem izmeńu tebe i žene (Post 3, 15). Ona će mu naposljetku satrti 
glavu. Njezino će Srce trijumfirati slaveći pobjedu nad Sotonom. A kada nas zao duh počne 
opet zavoditi i kada upadnemo u napast da ponovno posustanemo, osobitu pomoć dobiramo 
po molitvi sv. Mihovilu arkanńelu, poglavici nebeskih duhova koji je Lucifera i njegove sluge 
strovalio u bezdan pakla. 
Ako si iskreno odlučio slijediti Isusa, trebaš svakoga dana odvojiti nešto vremena za čitanje 
Svetoga pisma. Božja Riječ je, naime svjetiljka života i svjetlo našemu putu (Ps 119, 105) Sv. 
Augustin je znao reći da je nepoznavanje Svetoga pisma nepoznavanje samoga Gospodina. 
Jer, očito, Isusa možemo ljubiti samo ako ga poznajemo. 
Silno je važna i vrlo uspješna zajednička molitva u obitelji. Stara je izreka da obitelj koja 
moli zajedno ostaje zajedno. A nedostatak zajedničke molitve često je razlog mnogim 
rastavama i sukobima obitelji. Naime,muž i žena koji su potpuno različiti po karakteru i 
temperamentu ostat će zajedno samo uz Božju pomoć. 
Ako se u obitelji njeguje obiteljska molitva, tu će djeca rasti u zdravom ozračju i u pravom 
kršćanskom duhu. Posebno se preporuča zajednička molitva Krunice, jer uravo Krunica čini 
jezgru obiteljske molitve. 

krscanskizivot @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare








Da bih čovjek mogao rasti i napredovati u duhovnom pogledu, osobito se preporuča ulazak 
u neku molitvenu zajednicu. A molitvena zajednica sastaje se tjedno na zajedničku molitvu, 
što silno pomaže članovima da sve više rastu u Božjoj ljubavi i u služenju bližnjima. 
Odstrani iz svoje kuće svako loše štivo, videokasete s lošim i često sablažnjivim sadržajem, 
lošu glazbu. Zapravo, spali sve loše stvari iz svoje kuće koje bi mogle tvoju djecu odvući od 
Božjega puta. Ne daj nikome prigodu za grijeh. Ozbiljno pripazi na uporabu televizije i 
interneta. Možeš ih rabiti, ali nemoj iz zlorabiti. 
Izaberi svojega redovitoga duhovnika, svećenika, koji je iskusan u duhovnom životu., koji ti 
može pomoći da napreduješ u kreposnom životu. Dobro je da se kod njega redovito 
ispovjedaš, da može pratiti tvoj duhovni razvoj i dati ti uvijek prave savjete. 
Nastoj se aktivno uključiti u život svoje župne zajednice. Djelotvorno sudjelovanje u župnim 
aktivnostima pomoći će ti da rasteš u zrelosti i u kršćanskoj svetosti. Možda sudjelovanje u 
evangelizacijski aktivnostima, uključenje u pjevački zbor, posjet starijim osobama u župi, 
bolesnicima, zatočenicima i slično. 
Čovjekov duh, koji je negativnim praksama oslabljen, mora se potpuno ojačati žrtvom, 
odricanjem, postom. To su vrlo plodonosna sredstva u našemu duhovnome rastu. Nažalost, 
danas je govor o tim stvarnostima postao čudan i neshvatljiv suvremenom čovjeku. 
Uživalački mentalitet, koji je dobrano ušao u nas, stvorio je od nas mekušce koji žele 
udovoljiti svakoj svojoj želji, a svako odricanje postaje promašen govor koji današnji, 
posebno mladi, čovjek ne razumije. Zato zao duh ima vrlo velik utjecaj na današnje ljude. A 
Isus vlo jasno govori kada je riječ o težim utjecajima sotonskih sila na čovjeka: Ovaj se rod 
ničim drugim ne može izagnati, osim molitvom i postom (Mk 9, 29). Oni koji su ovo ozbiljno 
shvatili i počeli u životu provoditi, osjetili su istinitost i učinkovitost ovih Isusovih savjeta. 
U kršćanskoj duhovnosti poznati su zavjeti. Naime, kada tražimo neku milost u Gospodina, 
on nas tada provjerava. Želi vidjeti kolika je naša vjera. A vjera se provjerava kroz djela. Sveti 
Jakov će u svojoj poslanici reči: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela 
nema? ... Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi... Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, 
tako je i vjera bez djela mrtva (Jak 2, 14, 17, 26). Bog nas stalno testira i gleda što smo 
spremni učiniti. Svaki, pa i najmanji, čin naše ljubavi i našega velikodušna predanja Gospodin 
silno cijeni i preobilno nagrańuje. On se ne da nadići u svojoj velikodušnosti. Svaki naš i 
najmanji dar, učinjen iz ljubavi prema njemu ili bližnjemu, on stostruko nagrańuje. Dajte i dat 
će vam se: mjera dobra nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom 
kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti (Lk 6, 38). 
Ovdje bih želio spomenuti jedan poseban vid kršćaske pobožnosti – hodočašća.Ona su bila 
česta u starome Božjem narodu Izraelu. Ali i u novome Božjemu narodu, u Crkvi Kristovoj, 
hodočašća takońer zauzimaju istaknuto mjesto. Sveti otac Ivan Pavao II. u svojoj buli najave 
Velikoga jubileja 2000. godine, «Otajstvo utjelovljenja», posebno ističe upravo hodočašća, 
podsjećajući svakoga čovjeka da je njegov život ovdje na zemlji putovanje. Na hodočašćima 
se vjernik vježba u djelotvornoj askezi, u sebi pobuńuje iskreno kajanje zbog svojih slabosti, 
dublje spoznaje svoju grješnost, mnoge stranputice i zavońenja. Tada se kod mnogih, koji 
iskreno hodočaste, dogańa nutarnja promjena i obnova srca. Hodočasnik bdjenjem, molitvom, 
postom korača putem kršćanskoga savršenstva (usp. «Otajstvo utjelovljenja» br. 7). 
Katolička crkva nam pruža još jedan izvanredan način pomoći u našemu kršćanskom 
usavršavanju: to su oprosti. Naš nebeski Otac, koji je pun milosrńa, dolazi ususret svojom 
ljubavlju, koja se očituje u oproštenju naših grijeha u sakramentu pomirenja. Tu se Bog 
naginje nad svaku našu slabost i prima je u zagrljaj svojega milosrtńa. Naime, po sakramentu 
pomirenja snagom Kristove žrtve zadobivamo milost pomirenja i dobivamo oprost koji nam 
Bog daje, što rezultira stvarnom promjenom i obnovom vlastita života,. Dakle, dobivamo 
oprost od «vječne kazne», ali u posebnim danima i prilikama koje odreńuje Crkva Bog nas u 
svojoj ljubavi oslobańa i «vremenite kazne» koju smo zaslužili svojim grijesima, a koju bismo 
morali otrpjeti, bilo ovdje na zemlji bilo u čistilištu, kako bismo mogli jednoga dana ući u 
puninu zajedništva s Bogom i s braćom 
Bog je izvor svakoga blagoslova. Od njega dolazi svako dobro. Još u davnim vremenim Bog 
je bio Dopustio ljudima, napose patrijarsima, kraljevima, svećenicima, levitima, roditeljima, 
da u Njegovo Ime blagoslivljaju druge ljude. 
Crkva Kristova to isto čini, u prvome redu slaveći i blagoslivljajući Boga zbog njegovih 
darova i suzbijanja vlasti Zloga u svijetu. Crkva blagoslivlja ljude, stvari i mjesta. Blagoslovi 
Crkve u stvari su liturgijski čini u kojima po propisanim molitvama, u vjeri Crkve, silazi 
blagoslov po čovjeku, ali ne od čovjeka. Crkva je izdala službenu liturgijsku knjigu 
«Blagoslovi», u kojoj se nalazi obilno bogatstvo blagoslovnih molitava koje su dane da se 
njima službenici Crkve, a i Kristovi vjernici laici, služe. Blagoslovi nisu sakramenti, nego ih 
nazivamo sakramentalima, a utoliko su djelotvorniji ukoliko je vjera snažnija. Ako nema 
vjere, njihova upotreba nema dijelotvornosti. Drugi vatikanski sabor, a i Kanonsko pravo 
(Kan. 1166), definira ih svetim znakovima kojima se, po nekoj sličnosti na sakramente, 
označuju i dobivaju učinci i nadasve duhovni po prošnji Crkve. Tko se njima u vjeri služi, 
postiže često iznenańujuće učinke. Mnogo se puta blagoslovima mogu potpuno udaljiti 
sotonske varke ili razotkriti sotonska djela. 
Hvale vrijedan jest običaj da vjernici s poštovanjem uzimaju u svoje kuće blagoslovljenu 
vodu s kojom se služe tako da u vjeri zaštićuju sebe, svoju djecu, prostore u kojima žive i 
svoju djelatnost. Mnogi vjernici traže blagoslov za pojedine nabožne predmete, primjerice 
križeve, slike, svijeće, krunice, medaljice i slično, vjerujući da ih po tome blagoslovu 
Gospodin čuva od svih zlih i negativnih utjecaja. 
Ponekad će biti potrebno učiniti poseban blagoslov prostora, stanova, kuća...u kojima su se 
obavljali sotonski čini, posebno spiritističk seanse, sotonski kultovi ili bilo kakve okultne i 
magijske prakse. Magijske predmete koje su pojedini vračari i njima slične osobe kao 
«zaštite», hamajlije, likove pojedinih poganskih božanstava, magijske i okultne knjige...kao i 
razne znakove praznovjerja za koje mnogi misle da im donose sreću (znakovi horoskopa, 
potkove, djeteline s četiri lista, sloniće, kitove...) treba poškropiti blagoslovljenom vodom i 
spaliti, tako da se poništi svaki sotonski utjecaj. Za to vrijeme treba moliti i, dakako, sve ovo 
treba činiti u vjeri, uvijek svjesni da je Bog gospodar svega i da pred njegovim blagoslovom 
moraju ustuknuti svaki negativni utjecaj i svako sotonsko zavońenje. 
Egzorcizam 
Već je rečeno kako postoje vrlo teški slučajevi sotonskoga djelovanja na pojedine osobe, 
koje nazivamo opsjednućem. Egzorcizam je službena molitva Crkve, koju može obavljati 
samo svećenik, ovlašten od svojega biskupa, a ima svrhu osloboditi opsjednutoga. Prije toga 
treba donijeti ispravnu dijagnozu radi li se o sotonskom utjecaju, o sotonskim smetnjama ili o 
stvarnoj prisutnosti Zloga u dotičnoj osobi. 
Rimski obrednik donosi tri simptoma opsjednuća: Govoriti nepoznatim jezicima, posjedovat 
nadljudsku snagu i spoznavati skrivene stvari. 
Većina egzorcista tvrdi kako je malen broj pravih, klasičnih opsjednuća. 
Ovdje donosimo slučaj koji je ispričao jedan egzorcist. Riječ je o jednoj obitelji koju čine 
supružnici s troje djece. Suprug je liječnik koji je prije bio vrlo pobožan, a zatim desetak 
godina napustio Crkvu. Suprugin je otac dvadesetpet godina živio sa svojom tajnicom koja je 
bila članica Sotonističke sekte, gdje su se održavale crne mise. Supruga nikada nije bila 
praktična vjernica. Na pepelnicu je otišla u crkvu i iz nje izišla natečenih i bolnih očiju i lica 
osutoga ljuskicama. 
U njihovoj kući koja je obnovljena i lijepo ureńena počele su se primjećivati neobične 
pojave. Na ormarima i drugim visokim komadima pokućstva, kao i ladicama nalazili su papire 
od torti, sladoleda i slične stvari. Nemoguće je da bi djeca to činila. Više puta se napuhao pod, 
čak i na višim katovima što je nemoguće u danim okolnostima. Zid bi neke sobe kao napuknuo 
i odatle bi izlazila voda, a zatim bi se pukotina zatvorila. Električni su se aparati često 
kvarili. Pozvali bi električara i sve bi normalno radilo. Čim bi električar otišao, ureńaji opet ne 
bi radili. Eleitrična bi se ograda ujutro kada ukućani odlaze iz kuće normalno dala otvoriti. 
Poslije toga više je ne bi mogli zatvoriti pa bi cijeloga dana stala otvorena. Kada bi se navečer 
ukućani vratili kući, mogli bi je ponovno normalno zatvoriti. Na dnu ormara nalazili bi pobacanu 
robu s vješalice. Na nutarnjim stjenkama ormara nalazili bi kaplje krvi. Danju i noću svi 
bi često ćuli sad teške sad lake korake. Znali su čuti i druge zvukove: kao da netko vuče papir 
ili kao da se sad na jednoj a sad na drugoj strani kuće kotrljaju ping-pong loptice ili kugle za 
bilijar. Televizor bi se noću sam palio i gasio. Radijatori bi se sami palili čak i ljeti. Palili bi se 
sami u jutro a gasili navečer, tako da bi u kući nastajala nepodnošljiva vrućina. I nikako se 
nije moglo naći rješenja. 
Sve to nije bilo dostatno. Suprug i supruga više puta bi čuli glasove i razgovore djece i 
rońaka kada njih nije bili u kući. Najmlańi, četverogodišnji, sin noću je često plakao, vikao, 
udarao mamu i gurao je od sebe vičući: «Ne ću tebe, hoću svoju mamu!» To se ponavljalo 
često. Više puta su znali meńu dječjim igračkama na podu nalaziti kuglice ljudskog izmeta. 
Navečer bi bilo sve čisto, a ujutro bi se pojavile te odvratnosti. Supružnici su se počeli često 
svańati bez ikava povoda. Najstarije dijete je odbijalo ići u crkvu. 
Popis je dug razni čudnih stvari na koje egzorcisti nailaze u svojemu poslu. Ta majka je 
imala snažne napasti na samoubojstvo, osobito dok bi vozila automobil. Tada bi joj se kao 
jedini izlaz nametalo da skrene s ceste i ubije se. 
Gospońa je pošla jednom svećeniku koji nije imao dopuštenje da moli egzorcizam. No, 
stanje supruge još se pogoršalo. Naposljetku je došla pravom egzorcisti. Čim je izgovorio 
riječi: «U ime Oca» pala je u trans. Ispružena na podu kao mrtva, kesila se, pokušavala 
povraćati, očne su joj se loptice preokrenule tako da se vidjela samo bjeloočnica. Četiri osobe 
pomagale su egzorcisti dok je ona imala nasilne reakcije. Vikala je, zviždala, odbijala 
egzorciziranu vodu. Kada je egzorcist položio ruku na trbuh, on se napuhao, postao tvrd i 
činilo se kao da je unutra neka lopta veličine šake koja se pomicala. Egzorcist je tražio da 
zloduh kaže svoje ime. Gospońa je pokušavala izgovoriti, ali nije uspijevala. Poslije se počela 
kotrljati i previjati po tlu. Bacila je na pod jednog snažnog čovjeka koji ju je držao za stopala. 
Naposljetku su se čule uobičajene zloduhove izjave: «Ne idem, ne, ona je moja...» Poslije sat i 
četvrt došla je k sebi, a molitva Mariji pomagala joj je da se oporavi. 
Egzorcist je poučio da koristi, ona i njezinai ukućani, sakramentalne (egzorciziranu vodu, sol 
i ulje). Posebno ju je upozorio da se vrati kršćanskom životu i molitvi, ona i cijela obitelj. 
Egzorcist koji je ispripovijedio ovaj slučaj, uvjeren je da mnoga uznemirivanja u njihovoj 
kući potječu od njezinoga supruga i od njezinoga oca koji vodi tako neuredan život. Ali je 
uvjeren da je poslije egzorcizma cijela obitelj na dobrome putu. 
To je samo jedan od mnogobrojnih slučajeva koje susreću egzorcisti u svojoj praksi. Kod 
obavljanja egzorcizama traži se u prvome redu vjera egzorciste, a i vjera onoga za koga se 
moli. Koriste i molitve njegove obitelji. Preporuča se da se posebno moli zajednica klauzurnih 
sestara, a i cijela župna zajednica i pojedine molitvene skupine. Kod egzorcizma vrlo mnogo 
pomaže uporaba odgovarajućih blagoslovina – blagoslovljene vode, ulja i soli. Osobito je 
važna molitva Krunice. Riječ Božja ima izvanredno veliku djelotvornost. Egzorcist mora biti 
ponizna osoba, čovjek intenzivne molitve i posla. Ali egzorcist je samo čovjek, kojemu mi 
trebamo pomoći po molitvama i pokorama. I on se, kao i mi, mora neprestano osobno boriti 
protiv Sotone i njegovih utjecaja, jer se njemu, koji po molitvi egzorcizma oslobańa ljude od 
sotonskoga opsjednuća. Sotona često na najrazličitije načine osvežuje. 
Trebamo biti svjesni, kada egzorcist egzorcizira opsjednutu osobu, da to sam Kristi po 
svojoj Crkvi egzorcizira: naime, sveti službenik to čini u Ime Isusa koji je rekao: U moje 
ćete ime izgoniti ńavle (Mk 16, 17). Crkva uvijek u Ime Isusovo djeluje (« in persona 
Christi»).Dakle, snaga je u Imenu Isusovu. U Njegovo su Ime apostoli i toliki sveci kroz 
povijest Crkve liječili bolesne, uskrsivali mrtve, izgonili ńavle. Ime Isusovo jest najjača snaga 
koju Crkva posjeduje kako bi uvijek pobijedila u borbi protiv «snaga tame». 
Crkva nikada nije prestala podsjećati svoje vjernike na potrebu borbe protiv Sotone, Kršćani 
su, naime, u svijetu, ali ne pripadaju svijetu (Iv 17, 11. 14. 16.), nego Kristu koji ih je 
otkupio od gospodstva Sotone.U svemu ovome trebamo imati pred očima odlomak sv. Pavla 
koji nas priprema na paklensku borbu za duhovni boj: Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u 
silnoj snazi njegovj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima 
ńavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, 
protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga 
posegnite za svom spremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se, kada sve 
nadvladate. Držite se, dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite 
noge spremnošću za evanńelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere. Njime ćete moći ugasiti 
ognjene strijele zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsno 
se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom 
ustrajnošću i molitvom (Ef 6, 10-19). 
Svaka bi biskupija trebala imati svojega službenog egzorcista. Nažalost, rijetke ga imaju. 
Jedan je egzorcist vrlo mudro primijetio. đavao nikada ne odustaje od svoje djelatnosti, dok 
sluge Gospodnje spavaju, kako nam govori prispodoba o dobrom sjemenu i kukolju. Važno bi 
bilo da se u odgovorima u Crkvi pobudi osjetljivost za ovaj, sve aktualniji, problem, a na 
temelju zdrave nauke koju nam prenose Sveto pismo, Predaja i Crkveno učiteljstvo, te 
posebno posljednji pape. 
Kristovi službenici – svećenici, imaju silno odgovornu službu u Crkvi. Evo kamo mons. 
Andrea Gemma, biskup Isernil-venafro, svojim pastoralnim pismom od 29.lipnja 1992. 
potiče svoje svećenike: Vjerujem da je dio svećeničke službe saslušati svu braću s vlikom 
strpljivošću. Sve mora biti podloženo zdravom rasuńivanju duhova, posebno sa strane pastira 
ali se nikad, nikad, nikad prema duši u patnji,makar nesvjesno mučena od Zloga – nije li to 
njegov zanat? – ne smije postupati površno, umanjujući njezine probleme ili, što je gore, 
odbijajući da ju se sasluša. Tako nije postupao Isus! Ne znaju li sveti službenici da upravo 
njihova indiferentnost često prisiljava jednostavne i nepoučene da se obrate vračarima i 
vješticama, ili drugim krivim praksama, koje su, jao, povlašteno sredstvo za djelovanje đavla 
i za njegovu pobjedu? Nemojte posustati držati daleko od njih svoje vjernike! 
Sotona, koji gnjevno radi, upotrebljava svoj pokvareni utjecaj da ošteti duše i tijela, a pritom 
ne nailazi ni na kakav otpor. Jedna od najvažnijih svećeničkih dužnosničkih djelatnosti jest 
smrskati zlokobno djelovanje đavla svim raspoloživim sredstvima te mu na svaki način 
ograničiti slobodu i suzbiti ga. No, što vrijedi ta moć kojom su obdareni svećenici ako je ne 
koriste u svrhe za koje im je dana? 
Neke su osobe u Crkvi obdarene posebnim darovima – karizmama - koje im Gospodin daje 
kako bi se On njima služio na slavu svoju, a za spasenje duša. Tako neki imaju poseban dar – 
karizmu oslobańanja od ńavolskih smetnja ili prisutnosti. To je rijedak dar. Nekima daje 
karizmu razlučivanja duhova. Tko ima te karizme, ima pravo i dužnost upotrebljavati ih; a 
biskupu pripada da takve osobe povjeri i odredi njihovu službu. 
Takve se osobe sigurno prepoznaju po molitvenom žaru, vjeri, ljubavi, uravnoteženosti, 
po molitvama koje se temelje na Božjoj riječi i u upotrebi su Crkve, po besplatnom 
zauzimanju za pogońene osobe.- besplatno primiste, besplatno dajte! (Mt 10, 8), po 
poniznosti (tko ističe da ima karizmu, znači da je zapravo nema) po njihovim ćete ih plodovima 
prepoznati Mt 7, 16) – po životu u skladu s Evanńeljem. 
Završna riječ autora 
Široko područje sotonskih zamki i njegovih negativnih djelovanja ljudi ne uvińaju. Zato 
mnogi i nesvjesno postaju žrtvama raznih okultnih praksa, iz radoznalosti ili iz pomodarstva 
ili, pak zbog teškoga fizičkog, a najviše psihičkog stanja u kojemu se nalaze. 
Treba naglasiti i krizu vjere koja stvara tamu, a u tami se ne vide jasno predmeti u 
životnome prostoru. Kriza vjere dolazi zbog nedostatka nutarnjega života, bez kojega nema 
stvaralačkoga djelovanja. Tko ne živi u milosti, ne može ostvariti ništa dobro. 
Spoznavajući to stanje u dodiru s ljudima koji traže pomoć, već sam odavno u svojemu 
svećeničkome radu osjetio poticaj da bi trebalo nešto konkretno poduzeti glede temeljite van 
pouke naših odraslih vjernika. Počeo sam održavati duhovne obnove po mnogim župama 
moje nadbiskupije, sa svim uzrastima, ali i na području domovinske Crkve. Imao sam i 
nekoliko obnova za naše iseljenike u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Kanadi 
po Europi. Mogao sam zapaziti da ljudi vrlo rado sudjeluju na duhovnim obnovama, da im je 
način održavanja vrlo prihvatljiv i da su mnogi doživjeli osobno obraćenje, oslobońenje od 
tolikih trauma i duševnih rana, promijenili život i krenuli u budućnost novim putem Držim da 
je to jedan od uspjelih načina reevangelizacije, koju toliko ističe i preporuča Sveti Otac Ivan 
Pavao II. 
Kakva je struktura takve duhovne obnove, koje se teme izlažu, na koji se način provodi 
oslobańanje ljudi iz zamki Zloga, izložio sam u jednom intervjuu koji sam dao na radiju za 
naše hrvagtske iseljenike u Kanadi, u gradu Windsoru. Donosim ga u cijelosti na kraju 
knjige, kao prijedlog i poticaj za pastoralni rad u našim župama. 
RAZGOVORI O DUHOVNOJ OBNOVI 
Hrvatska župa 
Sv. Franje Asiškoga 
WINDSOR – ONTARIO 
razgovor vodila 
č. s. Gracia Kutleša 
1. Danas razgovaramo s mons. Milivojem Bolobanićem voditeljem duhovne obnove 
u našoj župi. Zbog interesa koji je pobudila duhovna obnova meńu hrvatskim 
vjernicima u našoj župi , zamolili bismo Vas za jedan razgovor o duhovnoj 
obnovi, kako bi većina naših vjernika, a posebno oni koji nisu imali prilike 
sudjelovati, mogli barem donekle doživjeti nešto od onoga što se ovih dana 
dogańalo u našoj crkvi. Možda biste nam za početak mogli objasniti ukratko: što 
je to duhovna obnova i kome je ona potrebna? 
Naš Sv. Otac, Ivan Pavao II., u svojemu pastirskome pismu «Nadolaskom trećega stoljeća» 
pozvao je cijeli katolički svijet da se poprvi na dolazak Velikoga jubileja, 2000 godina od 
rońenja Isusa Krista. U tu je svrhu odredio da ove tri posljednje godine ovoga stoljeća, koje 
nas dijele od toga jubileja, budu neposredna priprava na taj značajni dogańaj. Tako je prošla 
godina bila posvećena Isusu Iristu, Spasitelju i Otkupitelju čovjeka. Ova Godina, koju smo 
započeli prvom nedjeljom Adventa, posvećena je Duhu Svetome, a sljedeća godina, 1999., 
biti će posvećena Bogu Ocu – Prvoj Božanskoj osobi. Duhov-na obnova u biti znači 
evangelizaciju odraslih. Drugim riječima, to znači: odrasloga vjernika dovesti do obraćenja, 
do svjesnog i odgovornog prihvaćanja svojega krštenja, tj. pomoći mu da u životu napravi 
temeljit zaokret i da se neopozivo opredijeli za Isusa Krista koji će za njega postati Put, Istina 
i Život. Sveti Otac drži da je ovakva duhovna obnova potebna svim odraslim vjernicima u 
Crkvi, jer mnogi nisu imali prilike u životu se osobno, kao zreli ljudi, susresti s Isusom 
Kristom i donijeti takvu neopozivu odluku; naime nisu doživjeli susret sa živim Bogom. 
S druge, pak, strane, ima sve više vjernika koje razdiru vjerske sumnje, koji više ne vide 
smisao svojega života, koji lutaju po bespućima tražeći pravi put, kojima je život postao 
jednoličan i dosadan, koji su na ovaj ili onaj način ogorčeni i ojańeni u životu ili su odbačeni, 
bezvoljni i frustrirani, koji osjećaju razne traume i nutarnje blokade, koji su upali u teške 
ovisnosti, koji su zarobljeni grijehom i žele se osoboditi, i naposljetku – koji su pritisnuti 
teškim životnim problemima. Svima takvima, a svi se na ovaj ili onaj način možemo u ovome 
pronaći i prepoznati, rekao bih: duhovna je obnova potrebna svakome odraslome čovjeku. 
2. Koji način ili koju metodu ste izabrali za ovu duhovnu obnovu po kojoj ste željeli 
ostvariti ovo što ste rekli? 
Prije svega, izabrao sam neke osnovne teme za koje sam držao da su temeljne i bitne za 
ozbiljno i osobno doživljavanje vjere. U tu sam svrhu, prema tim temama, spremio predavanja 
i nastojao da to bude izneseno na jednostavan i svima razumljiv i prihvatljiv način. No, to je 
samo jedan dio puta. Drugo što mi se čini i najvažnije na duhovnoj obnovi jest meditativna 
molitva, tj. mogućnost da svaki sudionik duhovne onove ostvari osobni susret sa živim Bogo 
s Isusom Kristom. Jer, upravo se u tome osobnome susretu dogańaju čudesne stvari. Tada na 
poseban način djeluje Duh Sveti. On je onaj nevidljivi, ali stvarni djelatnik koji omogućuje 
svakome iskrenom i dobronamjernom sudioniku da osobno doživi živoga Boga, da u Božjem 
svjetlu zańe dublje u svoje biće i da spozna svoje stanje, svoja pozitivna i negativna iskustva, 
svoje želje i čežnje, svoje strahove i nezadovoljstva, svoju vjeru i nevjeru. I tek tada, kada 
čovjek upozna svoje stanje i prihvati do kraja sebe takvoga kakav jest, može uz pomoć Božju 
doći do osobnoga iskustva vjere. Dakle, u svemu tome pomažu predavanja, tj. iznošenje 
pojedinih istina. No drugi korak, koji držim još bitnijim na duhovnoj obnovi, jest meditativna 
molitva, koja čovjeka dovodi do osbnog obraćenja. 
3. Biste li nam mogli sada ukratko progovoriti o glavnim temama koje ste odabrali na 
duhovnoj obnovi? 
Prva tema koju sam obradio bila je grijeh, grijeh kao tajna zla u svijetu i u životu. Mislim da 
je to temelj problema, od čega se mora poći. Jer svaki čovjek osjeća i ima u svojemu životu 
duboko iskustvo zla. Svi znamo da trebamo činiti dobro, a ipak činimo zlo. Odakle to prokletstvo 
koje nas stalno prati? Nitko na to nema odgovora. Odgovor nam daje Biblija. Prekid 
odnosa s Bogom dogodio se u praskozorje ljudske povijesti. Čovjek se otkinuo od svojega 
izvora; zao duh Sotona, ga je zaveo, a čovjek je tako Sotoni predao svoje gospodstvo nad 
svijetom koje mu je Bog Stvoritelj bio dao. Od tada grijeh u čovjeku rańa osjećaj krivnje i 
straha. Od tada je čovjek postao rob grijeha, a Sotona ga i dalje vrlo lukavo navodi na zlo. To 
svaki čovjek u svojemu životu doživljava. Zlo se uvuklo u čovjekovo srce; ono je zatvoreno 
zlom. Sotona je jači od čovjeka i čovjek mu se ne može nikako svojom vlastitom snagom 
oduprijeti. 
4. Ima li ipak izlaza iz te teške i mračne situacije? 
Kao što sam rekao, jedino iz Biblije možemo saznati odgovor odakle zlo i kako ga se možemo 
osloboditi. Grijeh je proizveo u čovjeku strah i u biti jedno nepovjerenje u Boga. Jedini koji je 
u ljudskoj povijesti do kraja, potpuno i savršeno povjerovao Bogu bio je Isus Krist iz Nazareta 
On je, vjerujući svojemu Ocu, otišao čak u smrt siguran da ga Bog neće ostaviti u smrti. I 
zato, Isusovo uskrsnuće jest snažan dokaz da Bog ljubi i spašava čovjeka od svakoga zla, čak 
i od smrti, ako mu do kraja povjeruje. Stoga je druga tema koju sam obradio bila: Isus Krist i 
otkupljenje. Tu sam pokušao prikazati Isusa kao najvećega Učitelja u povijesti čovječanstva, 
ali ne samo kao onoga koji je divno govorio, nego još više koji je na djelu pokazao da je 
jači od zla i Sotone, čak i od smrti i koji je toliko ljubio nas jadne, zavedene i grješne ljude da 
je, iz ljubavi prema svome Nebeskome Ocu, vlastitom smrću na križu otkupio čovjeka od 
vlasti grijeha i omogućio svima nama izlaz u slobodu i novi život u punini. Isus Krist iz 
Nazareta najveći je dokaz koliko Bog ljubi čovjeka. Bog nas ljubi, jer je on dobar, a ne jer 
smo mi dobri; i ništa drugo ne traži od nas, nego jedino da mu dopustimo da nas ljubi i spasi. 
5. Lijepo ste to rekli: Isus Krist je jedini Spasitelj i Otkupitelj čovjeka. Ali kako jadan i 
grješan čovjek može doći do Isusa Krista i primiti sve ono što nam je On ostvario? 
Sasvim je logično da ste postavili to pitanje. Isus Krist nam sam daje odgovor: Obratite se i 
vjerujte Evanńelju. Dakle, dva su koraka da bismo dobili sve ono što nam je Isus donio, 
obećao i ostavio: obraćenje i vjera. Zato je sljedeće predavanje na duhovnoj obnovi imalo 
naslov: «Obraćenje kao temeljno opredjeljenje čovjeka».Tu sam pokušao protumačiti da je 
obraćenje, u stvari, napuštanje onoga uzaludnoga pokušaja da mi sami odlučujemo o svojoj 
sudbini, i potpuno prepuštanje Bogu da On vodi naš život. A to znači, u životu se do kraja 
prepustiti Bogu, odnosno, staviti Boga na prvo mjesto u svojemu životu i raskinuti s 
nepovjerenjem koje smo u sebi imali prema Bogu. To, u stvari, znači prozrijeti i raskrinkati 
zamke zlog duha, Sotone, koji nas uvijek primamljivo zavodi i koji nam uvijek laže i stalno 
nam nešto obećava, a, u stvari, zavodi i uništava čovjeka, njegov život i njegovu sreću. Stoga 
obratiti se znači prekinuti svaku svjesnu suradnju sa Sotonom i njegovim ponudama, a Boga 
staviti na prvo mjesto da nam On bude prvi i najvažniji kako više ne bismo bili robovi zla i 
grijeha, nego da imamo život u punini. U životu čovjeka postoje samo dvije temeljne 
mogućnosti: život ili smrt. Obratiti se znači: Izabrati život! 
6. To je istina što ste rekli. Ali to nije lako. Rekla bih da je to čak nemoguće čovjeku. 
Kako to konkretno u životu postići? 
Dobro ste zapazili da to prelazi ljudske sile i sposobnosti. Za to se traži vjera. Kao što je 
vjera nužna da bi čovjek mogao normalno funkcionirati i da bi bio stalno otvoren prema 
budućnosti, tako isto i da bi mogao potpuno prepustiti svoj život Bogu, tj. da bi se mogao 
obratiti. Zato je na duhovnoj obnovi slijedila tema: «Vjera kao izlazak iz smrti i grijeha u 
život». Tu sam nastojao pokazati što, u stvari, znači prava vjera u životu čovjeka. Vjera ne 
znači samo vjerovati da Bog postoji ili vjerovati da se u Svetome pismu nalazi nešto što je 
Bog rekao. Vjerovati znači daleko više. Vjerovati znači: imati povjerenja u Boga, u životu se 
potpuno osloniti na Njega, staviti se u Božje ruke, potpuno izručiti svoj život Isusu Kristu, 
prepustiti da On vodi tvoj život, osloniti se na Boga i onda kada se čini da sve oko tebe 
propada, vjerovati da ćeš živjeti i onda kada vidiš da umireš, vjerovati i onda kada izgleda da 
sve gubiš. 
7. Ali ni vjera nije nešto što bi čovjek mogao postići i ostvariti vlastitim silama i 
sposobnostima. 
Lijepo ste to rekli. Vjera je prije svega Božji dar. To je dar Duha Svetoga. A budući da je 
dar, ne može se kupiti, ne može se iznuditi. Bog ga daje besplatno, iz svoje dobrote i 
darežljivosti. A daje ga onima koji ga žele, koji su otvoreni tome daru. Zato i kažemo da se taj 
dar može izmoliti. Zato je nova tema duhovne obnove bila:»Molitva kao stalno drugovanje i 
susretanje s Bogom». Pokušali smo najprije spoznati da je molitva razgovor s Bogom. A za 
razgovor se traže dvije strane: čovjek i Bog. Stoga molitva nije samo naš govor Bogu, nego 
prije svega slušanje i osluškivanje Božjega govora nama. A da bi čovjek mogao čuti Božji 
govor, mora biti sabran i skoncentiran. To znači, biti svjestan samoga sebe, biti kod kuće. 
Upravo na toj sabranosti i koncentraciji nastojali smo raditi kroz cijelu duhovnu obnovu kako 
bi svi sudionici bili osposobljeni čuti Božji govor. Zato je kroz meditativnu, spontanu molitvu 
Bog jačao i snažio vjeru sudionika duhovne obnove. Daljnji uvjet za uspješnu molitvu, uz 
sabranost, bila je spremnost da sudionici oproste svima koji nešto protiv njih imaju. Mržnja, 
neprijateljstvo, osvete, često su velika zapreka u nama da naše molitve nisu uslišane. U svakoj 
našoj molitvi treba tražiti da se ispuni volja Božja. Bog, naime, najbolje zna šta je za naše 
dobro. Isus nas je sam poučio da u molitvi tražimo najprije kraljevstvo Božje, a obećao je da 
će nam tada sve ostalo dati. Moliti se može naučiti jedino moleći, ustrajno i strpljivo, svaki 
dan, tako da nas Bog kroz molitvu neprekidno mijenja na bolje. Moliti, jednostavno rečeno, 
znači – živjeti. 
8. Sve ovo što ste nam do sada rekli divno je i predstavlja ideal koji bi trebao čovjek u 
životu ostvariti. Ja vas želim sada malo provokativno pitati: Je li se što ostvarilo u životu 
onih koji su sudjelovali na duhovnoj obnovi? 
Bile bi ovo doista samo lijepe riječi i prazna obećanja ako se ništa od ovoga ne bi ostvarilo. 
Poslije svih dosadašnjih predavanja i zajedničkih razmišljanja sudionici su došli do sigurnog 
uvjerenja kako ovaj svijet stoji u Božjoj ruci i kako je Isusu Kristu predana vlast nad svijetom 
i svim stvorenjem. On je jedina snaga svijeta koja može riješiti sve naše probleme. I sada, 
poslije ovih ozbiljnih razmišljanja, svaki je sudionik bio postavljen pred temeljno raskrižje 
života, gdje se morao opredijeliti: ili za Boga, za Isus Krista, ili za Sotonu. Drugoga izbora 
nema. Dakle, napraviti temeljni izbor u životu. Koliko mogu vidjeti iz razgovora s pojedinim 
sudionicima duhovne obnove, kao i iz njihovih ispovijedi, stekao sam uvjerenje da su mnogi 
ovo shvatili vrlo ozbiljno i neopozivo, s dubokim se uvjerenjem opredijeliti u životu za 
Isusa Krista i izabrali ga za svojega Vońu i Učitelja. 
9. Vjerojatno je uz ovo temeljno opredjeljenje trebalo još nešto učiniti? 
Svakako. Drugi korak je bio: odlučno iz svojega života izbaciti sve idole ili krive bogove, 
koji su do tada ljudima bili važniji nego pravi Bog. No, svakako je trebalo sudionike poučiti 
da sami vide i spoznaju koji su to u njihovom životu krivi i lažni bogovi. To može biti neka 
osoba koja čovjeka zarobljuje, može biti posao, neka stvar ili neka opasna praksa. A može biti 
utjecaj nekih zlih, demonskih sila. Današnji suvremeni čovjek, potican raznim primamljivim 
ponudama i reklamama koje mu se nude putem televizije, radija i tiska, sve se više zanima za 
literaturu s područja okultnoga, tajnovitoga. Zato rado čita horoskope, u želji da nešto sazna o 
svojoj budućnosti, sklon je gatanju na kavu, karte, dlan, na visak i ostale načine ne bi li i na taj 
način otkrio nešto od budućih dogańaja koji će mu se eventualno dogoditi. Mnogi se bave 
različitim magijskim praksama i čitaju literaturu s toga područja koja ih uvodi u tajnovite 
radnje crne i bijele magije. Kod nekih je rašireno zazivanje duhova pokojnika, tzv. spiritizam, 
šire se danas sve više nove sekte koje žele pridobiti što više sljedbenika, zato dijele svoje 
knjige i časopise, posebno istočnjačke religije, kao harikrišna, zen-budizam, transcendentalna 
meditacija, danas moderan new.age, pa razne negativne sekte kao što su sotonske sekte u 
kojima se umjesto Krista jasno časti Sotona i njemu prikazuju čak ljudske žrtve i sklapa se s 
njime savez u krvi. Budući da ljude sve više dolaze, na ovaj ili onaj način u doticaj s ovim 
sotonskim praksama, najčešće padaju u bezvoljnost i basciljnost života. Često imaju crne 
misli, napasti na samoubojstvo, osjećaju u sebi stalan nemir i često more u snovima, počinju 
mrziti druge i sebe,hvata ih strah, osjećaju kao da je netko drugi u njima, ne mogu se 
osloboditi poroka i ne mogu se nikako sabrati u molitvi. I tada , želeći se osloboditi svih tih 
negativnih posljedica, traže pomoć na sve strane. A najčešće idu k onima koji ih još više 
uvaljuju u zlo, a to su opet razni vračari, gatari, nadriiscjelitelji, bionenergetičari, 
radioestezisti i njima slično, koji se jednako bave i raznim okultnim, a to, na kraju, znači 
sotonskim praksama i poslovima. Nažalost, naši ljudi, uglavnom nepoučeni, jer im nitko nije 
nikada o tome govorio, upadaju u ovo idolopoklonstvo, tj. klanjaju se krivim bogovima. A mi 
znamo da je prva Božja zapovijed:»Ja sam Gospodin...» Prema tome, tko se ovakvim ili 
sličnim praksama bavi, on i ne znajući upada u područje zloga duha, Sotone, koji od tada ima 
odreńeno suvlasništvo u životu dotičnoga čovjeka i muči ga na najrazličitije načine. Sve ovo i 
još mnogo toga s ovoga okultnog područja moći će biti i često jest velika zapreka da čovjek 
može nesmetano i s velikim povjerenjem krenuti u životu Isusovim putem. Zato smo na 
duhovnoj obnovi tražili da se sudionici odlučno odreknu Sotone, svih djela njegovih koje smo 
sada naveli i svega sjaja njegovog kojim nas on lažno primamljuje i zavodi. Poslije toga se 
molila molitva oslobońenja: da Isus, koji je izvor spasenja za sve ljude, a on je isti onda kad 
je bio na zemlji i sada, po svojemu božanskome djelovanju, snagom svoje muke i Krvi koju je 
za nas prolio, spasi i oslobodi svakoga sudionika duhovne obnove od svih negativnih 
posljedica djelovanja zloga duha. I, doista su se ljudi poslije toga osjetili slobodnima. 
A što je s osobnim grijesima koje su ljudi u svojemu životu svjesno počinili? 
Dakako da je i o tome trebalo govoriti. To je bio sljedeći korak u konkretnom ostvarenju 
oslobońenja i spasenja sudionika duhovne obnove. Dana je mogućnost da mogu svi, koji to 
još nisu u životu učinili, napraviti temeljitu ispovijed svojega života, a to znači da ispovijede 
sve grijehe cijeloga svojega života, bez obzira jesu li ih već ispovjedili, posebno one grijehe 
koje, možda, nisu imali hrabrosti nikada do sada ispovjediti. Mogu reći da je bilo doista 
divnih, iskrenih, životnih ispovijedi, poslije kojih su se ljudi osjetili obnovljeni, čisti, novi, 
pomireni s Bogom i braćom ljudima, sa sigurnošću da od sada mogu započeti čist život, bez 
opterećenja prošlosti. 
11. Ljudi često osjećaju u životu na svojoj psihi razne traume, rane, koje ih podsjećaju 
na mnogo toga negativnoga što se nekada dogodilo u njihovu životu. I zbog toga znaju 
trpjeti. Je li se i na tome planu nešto dogodilo? 
Dobro ste primijetili. Čovjek i poslije dobre ispovijedi ponekad doživljava u sebi neku 
nemoć da iskreno i do kraja vjeruje, ima osjećaj razdvojenosti u sebe, osjeća na duši neke 
rane, ožiljke, a uzroci i korijeni tih stanja često su čovjeku nepoznati i najčešće skriveni u 
podsvijesti, odakle upravljaju mnogim našim reakcijama i prema ljudima i prema Bogu, a da 
toga uopće nismo svjesni. Ima mnogo toga što smo naslijedili od svojih predaka, a neke su 
nam se stvari dogodile u ranom djetinjstvu, čega se više uopće ne sjećamo. Isus je došao 
spasiti cijeloga čovjeka. Prema tome, mi vjerujemo da nas Gosopdin želi izliječiti i osloboditi 
od svih naših nutarnjih ožiljaka i rana koje u sebi nosimo. Zato smo na kraju duhovne obnove 
imali jednu vrlo važnu molitvu koja se naziva «Molitva za nutarnje iscjeljenje». To je 
ujedno bio i posljednji korak u praktičnoj provedbi našega oslobońenja. Moglo se jasno 
zamijetiti, po licima sudionika duhovne obnove i po njihovim osobnim svjedočanstvima, da je 
Gospodin doista bio ne samo prisutan nego i vrlo djelatan u životima svih koji su mu u vjeri i 
povjerenju otvorili svoja srca. 
Hvala Vam od srca, monsinjore, za Vaš iscrpan prikaz i analizu duhovne obnove. 
Vjerujem da će ovaj razgovor s Vama mnoge sudionike podjsetiti na ono što su doživjeli 
na duhovnoj obnovi, a onima koji su bili spriječeni sudjelovati, pomoći će da i na ovaj 
način nešto dožive. Hvala Vam što ste se spremno odazvali i što ste se dali Bogu da 
budete sredstvo u njegovim rukama za obnovu naše župe. Neka Vas Gospodin nagradi.


 

krscanskizivot @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

SVETA MISNA ŽRTVA

CATALINE (Katja Rivas)

SVJEDOČANSTVO

 

 

 

Bilo je to u predvečerje svetkovine Blagovijesti. Mi, članovi molitvene skupine, otišli smo na svetu ispovijed. Nekoliko žena iz molitvene skupine propustile su te večeri otići na ispovijed i htjedoše se ispovjediti slijedećeg dana prije Sv. Mise.

            Kad sam slijedeći dan, na svetkovinu, malo zakasnila u crkvu, nadbiskup i svećenici već su se uspinjali na oltar. U tom trenutku Majka Božja progovori mi tako slatkim i nježnim glasom, koji čovjeka preplavljuje radošću.

            “Danas je za tebe vrlo poučan dan i želim da budeš vrlo pažljiva, jer čega si ti danas svjedok i sve što ćeš doživjeti ovog dana, morat ćeš omogućiti cijelom čovječanstvu sudjelovanje na tome.“ Bila sam savršeno iznenađena, ne razumjevši što se događa, čvrsto sam odlučila biti pažljivom.

            Prvo što sam zamijetila, bio je KOR najljepših glasova, koji su tako pjevali kao da su bili daleko, a u trenutcima tako blizu i onda opet izdaleka, kao da su, glazba i pjevanje, bili nošeni šumom vjetra.

 

Uvodni obred

 

            Gospodin nadbiskup započeo je žrtvu Sv. mise i kad je došao do pokorničkog čina, reče Presveta Djevica:

            “Moli sad Gospodina iz dubine svoga srca za oproštenje svih tvojih promašaja. Moli GA za oproštenje zato, jer si GA uvrijedila; jer tako ćeš imati povlasticu sudjelovati u Sv. Misi.“

            Sigurno sam tada u djeliću sekunde pomislila: “Ali ja sam ipak u stanju BOŽJE milosti, jer sinoć sam se tek ispovjedila.“

            Nebeska Majka mi je odgovorila:“I ti stvarno misliš, da od sinoć nisi uvrijedila GOSPODINA? Dopusti, da te podsjetim na nekoliko događaja. Kad si danas izašla iz kuće, da bi ovamo došla, približila ti se djevojka, koja ti pomaže kod kuće da bi te nešto zamolila. Ali budući da već kasniš i bila si u žurbi i stoga si bila napeta, nisi joj baš uljudno odgovorila. To je bila s tvoje strane pogreška protiv kršćanske ljubavi prema bližnjemu, I sad još uvijek hoćeš tvrditi da nisi BOGA uvrijedila…?“

 “Na putu ovamo autobus ti je prepriječio put. Gotovo te pregazio, s ti si tom jadnom vozaču, tom tvom bližnjemu, puno nedoličnih izjava, umjesto da si došla na vrijeme izmoliti svoju molitvu i tako se pripremiti na Sv. misu. Pomanjkala si u ljubavi prema bližnjem i izgubila si mir i strpljivost. I usprkos tom kažeš, da nisi povrijedila GOSPODINA…?“

“I stoga dolaziš u posljednjem trenutku, kad procesija sa svećenicima ulazi u crkvu, slaviti žrtvu Sv. mise… a ti ćeš sada sudjelovati u tome slavlju bez ikakve priprave…“

A ja odgovorih:-“ Da, moja Majko, ništa više ne govori. Prestani. Ne podsjećaj me dalje na sve te pogreške u mojem ponašanju, jer ću inače umrijeti od stida i kajanja.“

“Zašto morate doći u posljednjem trenutku? Trebate već ranije biti u crkvi, da biste izmolili molitvu i zamolili GOSPODINA da pošalje SVOJEGA DUHA SVETOG, da vam dadne duha mira i pomirenja, i da potjera uz vas duh ovog svijeta, dnevnih briga, osobnih problema i rastresenosti, da biste bili sposobni ispravni i dostojno doživljavati taj tako sveti trenutak EUHARISTIJE. Ali vi tek dolazite, kad je slavlje započelo, i i sudjelujete u njemu kao da bi to bio neki bilo koji događaj, a da se niste na neki način duhovno pripremili za to. Zašto? To je doista uvelike čudno. Vi ste u trenutku najvećeg dara od SVEVIŠNJEG, ali to ne znate tako visoko cijeniti.“

To je bilo sada dosta. Osjećala sam se tako loše, budući da je bilo toga beskrajno mnogo zašto sam morala moliti BOGA za oproštenje; ne samo zbog krivog ponašanja ovog dana, nego prije svega za mnogo puta, u kojima sam – tako kao i mnogi drugi – štoviše većina, jednostavno čekala dok svećenikova propovijed završi, prije nego bi sama unišla u crkvu. Za sve te slučajeve, kojih nisam bila svjesna ili ih jednostavno nisam htjela razumjeti, što to znači biti u crkvi i sudjelovati pri Svetoj misnoj žrtvi. Za sve te mnoge slučajeve, u kojima je moja duša bila puna teških grijeha, a ja se usudila usprkos tome sudjelovati na Svetoj misi, morala sam zamoliti za oproštenje.

 

Slava

 

            Bio je crkveni blagdan i pjevala se Slava. Naša Gospa rekla mi je: - “Slavi i veličaj sa svom svojom ljubavlju PRESVETO TROJSTVO; potpuno priznajući se NJEGOVIM stvorenjem.“

            Odjednom, kako je bila posve drugačija ova SLAVA onog blagdana! Odjednom se ugledah na jednom jako udaljenom mjestu, pred veličanstvenom sadašnjošću prijestolja BOŽJEGA. Sve je bilo puno svijetla, a ja sam bila ispunjena beskrajnom ljubavlju i puna zahvalnosti ponavljala uvijek iznova:“Zahvaljujem TI radi velike slave TVOJE, hvalimo TE, klanjamo TI se, slavimo TE, zahvaljujemo TI, GOSPODINE i BOŽE, KRALJU nebeski, BOŽE OČE Svemogući…“ I predstavih si očinsko lice nježnog OCA puna beskrajne dobrote…- “GOSPODINE ISUSE KRISTE, jedinorođeni SINE, GOSPODINE BOŽE, JAGANJČE BOŽJI, SINE OČEV, KOJI oduzimaš grijehe svijeta…“ i odjednom stajao je ISUS preda mnom, licem ispunjenim nježnošću i beskrajnim milosrđem…“Jer TI si jedini SVET, TI si jedini GOSPODIN, TI si jedini SVEVIŠNJI, ISUSE KRISTE, sa SVETIM DUHOM…“ BOG lijepe LJUBAVI; ONAJ, KOJI je u ovom trenutku doveo do drhtanja i potresenosti cijelo moje biće i moj život…

            Iz dubine sam srca molila:“GOSPODINE, od svih zlih duhova. Moje srce pripada posve TEBI, o moj GOSPODINE. Pošalji mi TVOJ mir, da bi iz ove Euharistije zadobila najveću korist za moje duhovno spasenje i da bi moj život mogao donijeti najbolje plodove. DUŠE BOŽJI, SVETI DUŠE, promjeni me, djeluj u meni, vodi me i pokazuj mi put! O BOŽE, daruj mi darove, koji su mi potrebni, da bi tebi bolje služila…!“

 

Služba Riječi    

 

            I tako dođe vrijeme za SLUŽBU RIJEČI, a Presveta Djevica tražila je ponavljanje za njom:“GOSPODINE, danas želim posve brižljivo slušati TVOJU RUJEČ i donijeti bogate plodove. Neka TVOJ DUH SVETI tako očisti i pripravi tlo moga srca, da TVOJA RIJEČ raste u meni i dobro se razvija. Očisti moje srce i moju dušu da zato budem spremna i dostojna.“

            “Ja želim, da pažljivo slušaš čitanje i cijelu svećenikovu propovijed. Sjeti se da u  Bibliji stoji: 'RIJEČ BOŽJA  ne vraća se natrag bez ploda.' (Usp. Iz 55,10-11; 2 Kor 9,10) Kad pažljivo slušaš, ostat će nešto od svega što slušaš u tebi. Moraš onda pokušati za vrijeme cijelog dana razmišljati o tim riječima, koje su ostavile trag, drugi put je cijelo Evanđelje; ili možda također samo jedna jedina riječ: svakako ono, što u tebi ostane, trebaš kušati u ostatku dana i radovati se njegovom ukusu. I onda će se ta RIJEČ u tebi 'utjeloviti', budući da je to način koji mijenja život, u kojem se jednostavno dopušta da BOŽJA RIJEČ mijenja samog pojedinca.“

            “I sad pak reci GOSPODINU, da si ovdje da bi to slušala, da ti to rado želiš, da ti on to treba objaviti u tvom srcu.“

            Ponovno se zahvali BOGu, koji mi je dao prigodu čuti NJEGOVU riječ, i zamoli GA za oproštenje, da mi je srce bilo tako otvrdnulo kroz sve te duge godine, da sam svoju djecu učila samo nedjeljom ići u crkvu, jer je to upravo Crkva zapovijedala i tražila, a ne iz ljubavi i iz potrebe ispuniti se BOGOM…

            Ja koja sam prisustvovala tolikim slavljima Euharistije najčešće iz obveze i društvenih prilika, i tim vjerovala da ću biti spašena. Nikad mi ni u snu nije palo na pamet živjeti i doživljavati Svetu misu. Još manje sam gubila vrijeme usmjeravati svoju pažnju pri čitanju ili svećenikovoj propovjedi.

            Koju sam bol osjećala u svom srcu za sve godine, koje sam tako izgubila i koje su mi bile beskorisne! Sve zbog mojeg neznanja!...Koliko površnosti pokazujemo u slavljima Svete mise, na koju dolazimo, jer se radi o svadbi, jer je zadušnica ili jednostavno jer je to nama jedna obaveza, budući da nas moraju vidjeti ljudi iz tako zvanog društva! Koje neznanje spram naše Crkve i spram sakramenata! Kojom se pak nekorisnošću bavimo i koje je to gubljenje snage i vremena, kad se dalje obrazujemo i želimo biti u prolaznim stvarima svijeta na “najnovijem stupnju“, koje mogu nestati od jednog trenutka do drugog i onda stojimo bez ičega, i koji nam na nikoji način ne služe na koncu života produžiti ga za jednu minutu! I usprkos svemu ništa ne znamo o onome što nam može donijeti malo neba na zemlju i zatim nam zaslužiti 'vječni život'! ništa ne znamo o tome, a hoćemo biti obrazovane žene i ljudi…!

 

Prinos darova

 

            Trenutak kasnije počela je priprava darova, a Blažena Djevica reče:“Moli ovako:““GOSPODINE, sve TI prikazujem što ja jesam, što imam, što mogu, sve to polažem u TVOJE ruke. Izgrađuj TI, o GOSPODINE, od ovoga malo i jadnoga, što jesam. Po zaslugama TVOJEG SINA, promjeni me o NAJUZVIŠENIJI BOŽE. Molim TE za moju obitelj, za moje dobročinitelje, za svakog pojedinog člana našeg apostolata, za sve osobe koje nas napadaju, za sve one koji su se preporučili mojoj siromašnoj molitvi…Pouči me, kako položiti svoje srce na zemlju njihova puta, da njihov životni put ne bude tako tvrd i neka osjete pod svojim nogama nježnost LJUBAVI na svom putu…Tako su molili sveti, i tako ja želim da i vi molite.“

            I tako traži Isus, da raširimo svoja srce po tlu, da ne ostaje grubost puta. Nego da im olakšamo i preuzmemo boli svakog koraka. Godinama kasnije pročitala sam i našla sam u molitvenoj knjižici jednog sveca, koga jako štujem – naime svetog Jose Maria Escriva de Balager – sličnu molitvu, koju me je naučila Presveta Djevica. Može biti da je ovaj svetac, pod čiju se zaštitu stavljam i njemu se preporučujem, svojim molitvama priredio veliku radost.

            Iznenada započeli su ustajati mnoštvo likova u crkvenim klupama, koje prethodno uopće nisam bila vidjela. Izgledalo je kao da izlaze iz boka svakog pojedinog čovjeka, koji je bio u katedrali, izlazi bočno jedna druga osoba, koje se preobrazuju u mlade i lijepe likove. Bili su obučeni u svjetleću bijelu odjećo (tuniku), i izađoše iz klupa u središnji prolaz crkve i uđoše svečano oltaru.

            Naša Majka reče:“Dobro pazi, to su anđeli čuvari svakog pojedinog čovjeka ovdje nazočna. Sad je trenutak, u kojem anđeo čuvar svakog vjernika donosi darove i molitve na oltar GOSPODINU.“

            U onom trenutku bila sam potpuno iznenađena i svladana, budući su ta bića imala tako lijepa lica koja su tako zračila tajanstveno i predivno, što se ne da jednostavno opisati niti čovjeku predstaviti. Crte lica su tako lijepo i predivno zračile. Bile su žensko mekane, ali njihova tijela građa, njihove ruke i njihov lik bili su jedino muškarac. Bose noge nisu dodirivale tlo, nego kretale su se klizeći, kao da lebde na zemlji. Ta procesija nebeskih likova bila je vrlo lijepo dojmljiva.

Neki od njih imali su u svojim rukama nešto slično zlatno-sjajnim posudama, iz kojih je izlazilo bijelo-zlatno svijetlo, uz to reče Majka Božja:“To su anđeli čuvari osoba koje prikazuju ovu Svetu misu s mnogim nakanama. To su anđeli čuvari, koji su uistinu svjesni, što znači ovo svijetlo. To su anđeli onih, koji imaju nešto što će ponuditi i prikazati GOSPODINU…“

            “Prikažite u ovom trenutku sve, ponudite GOSPODINU vaše brige, vaše boli, vaše snove i zanose, vaše žalosti, vaše radosti i vaše molbe. Sjetite se, da Sveta misa ima beskrajnu vrijednost, - i upravo stoga budite velikodušni u žrtvovanju i prikazivanju vaših molbi i nakana.“

            Iza prvih anđela išli su drugi, koji nisu ništa držali u svojim rukama. Stajali su s praznim rukama. Blažena Djevica reče:-“to su anđeli čuvari ljudi, koji su doduše ovdje, ali koji nikad ne žrtvuju nešto, koji se uopće ne interesiraju doživjeti svaki liturgijski trenutak Svete misne žrtve i koji ništa ne prikazuju što bi se trebalo donijeti pred oltar GOSPODINOV.“

            Posve na koncu išli su drugi anđeli, koji su ostavljali vrlo žalostan dojam. Išli su prema oltaru sa sklopljenim rukama na molitvu i s pogledom oborenim dolje.-“to su anđeli čuvari ljudi, koji su ovdje i usprkos tome nisu nazočni. To znači: to su oni koji su silom došli, ili su došli na Misu zbog jednog kompromisa ili društvene obaveze, ali sami ne žele nazočiti žrtvi Svete mise. I ti anđeli čuvari idu žalosni, budući ništa nemaju što bi mogli donijeti na oltar, osim svojih molitava.“

            “Ne žalostite tako svoje anđele čuvare… Molite jednostavno mnogo. Molite za obraćenje grješnika, za mir u svijetu, za članove vaših obitelji, za vaše susjede, za one koji su se preporučili u vaše molite. Molite, tražite, vapite mnogo, ali ne samo za sebe, nego i za druge – prije svega za neprijatelje.“

            “Sjeti se, da se GOSPODINU najviše sviđa kada sami sebe ponudite kao žrtvu zadovoljštine, da ISUS, kad silazi u žrtvi Svete mise s neba na zemlju, promjeni i izmjeni sve same SVOJIM vlastitim zaslugama. Kako ponuditi i prikazati OCU sama sebe? Ništavilo, siromaštvo i grješnost samog sebe; - ali kad se sve to žrtvuje ili prikaže sjedinjenje sa ISUSOVIM zaslugama, onda je to ugodno nebeskom OCU.“

            Ona drama, ona procesija bila je predivna i vanzemaljski lijepa, da bi ju se teško moglo uspoređivati s nečim drugim. Sva ova nebeska bića pokleknuše pred oltarom. Jedni ostaviše svoje darove na pod, drugi kleknuše tako duboko da je njihovo čelo dodirnulo pod. I kad su svi došli na oltar, bili su mojim očima nevidljivi i iščeznuše iz mojeg vidika.

 

Svet

 

Dođe kraj predslovlja, i kad je sabrani Božji narod uskliknuo:“Svet, svet, svet“ iščezlo je odjednom sve što je bilo iza svećenika, koji slaviše Sv. misu. S lijeve strane nadbiskupa pozadi pojaviše se u kosom pravcu tisuće anđela, malih i velikih, s ogromnim krilima i s posve malim krilašcima, kao i bez krila, obučeni u bijelu odjeću koja je bila slična bijelim albama svećenikovim i ministranata.

            Svi su klečali s rukama sklopljenim na molitvu i prignuli u strahopoštovanju svoje glave. Čula se predivna glazba kao kad bi mnogi korovi pjevali s najrazličitijim glasovima, i svi zapjevaše i s BOŽJIM narodom uskliknuše: svet, svet, svet…

 

Pretvorba

 

            Došao je trenutak Pretvorbe, čas najdivnijeg čudesa nad čudesima… S desne strane nadbiskupa prema pozadini, opet dijagonalno, pojavilo se mnoštvo osoba. Bili su obučeni u jednakoj gornjoj odjeći (tunika) pastelnih boja: rozacrvenih, zelenih, nebeskoplavih, ljubičastih i žutih. Kratko rečeno, vrlo različitih mekih i svijetlih tonova boja. Njihova lica zračila su isto tako radošću. Svi su izgledali iste dobi. Moglo se vidjeti (ja ne mogu reći zašto), da su to bili ljudi različite dobi, ali svi su bili istih lica, bez bora i sa nekim blaženim izrazom lica. Isto tako svi su klečali pri odzvanjanju “Svet, svet, svet GOSPODIN…“

 

            TADA REČE NAŠA “Draga Gospa“: - “To su svi sveci i blaženi s neba a među njima nalaze se i duše vaših članova obitelji, koji se već sad raduju BOŽJOJ NAZOČNOSTI“.  I najednom vidjeh NJU, Presvetu Djevicu Mariju, odmah izravno s desne strane nadbiskupa…, korak dalje iz glave glavnih slavitelja, gdje se nalazi nešto uzdignuto iznad poda, kako kleči na vrlo finim i dragocjenim tkaninama, koje kao da su prozirne i istodobno svjetleće, poput kristalno bistre vode. Tu je klečala Presveta Djevica Marija sklopljenih ruku, i gledala je pažljivo i sa strahopoštovanjem prema slavitelju. Odonud mi je govorila, ali sasvim tiho, izravno u moje srce, ne gledajući u me.

            -“Zar ne, iznenađuje te, što me vidiš iza nadbiskupa? Ali to upravo mora biti tako…Usprkos velikoj ljubavi, po kojoj mi je dodijeljen moj SIN, nijemi dodijelio dostojanstvo i moć, koju je darovao jednom svećeniku: naime, NJEGA  dnevno donositi mojim rukama u ovaj svijet kao što to čine svećenikove ruke iz dana u dan. Zato toliko puno poštujem i cijenom svećenike i pred svim čudom, koje BOG po njemu čine, to me jednostavno prisiljava na tom mjestu, pasti na koljena.“

            Moj BOŽE, koliko dostojanstva, koliko milosti izlijeva GOSPODIN na svećenikovu dušu. I o tom ne vodimo računa, a možda ni sami svećenici nisu toga svjesni!

             Pred oltarom počeše se postavljati nekoliko sjena osoba sive boje, držeći uzdignute svoje ruke prema gore. O tom reče Presveta Djevica: -“To su 'siromašne duše' čistilišta, koje čekaju na vaše molitve, da bi se odmorile i olakšale svoje muke. Ne posustajte moliti za njih. Te 'siromašne duše' molit će onda i za vas, ali za same sebe ne mogu ništa više činiti. Vi ste ti koji možete pomoći ovim 'siromašnim dušama', da se oslobode čistilišne vatre, da dospiju do vječnog gledanja BOGA i da MU se mogu radovati dovijeka.“

            “Ti dakle vidiš, ovdje sam nazočna sve vrijeme…“, nastavila je Majka Božja, “Ljudi posjećuju i hodočaste moja ukazanja, i to je štoviše u redu i dobro zbog mnogih milosti koje se primaju na tim mjestima. Ali jamčim ti, ni na jednom mjestu moga ukazanja, ni na jednom djelu svijeta nisam nazočna kao na Svetoj misi. Na podnožju oltara na kojem se slavi Sveta misa, moći ćete me uvijek sresti. Boravim i na podnožju svetohraništa i ostajem zajedno s anđelima, budući da sam uvijek kod NJEDA i s NJIM.“

            Prelijepo lice Majke Božje – kao i sva druga zračeća lica- u tom trenutku dok se pjevalo “Svet“, gleda ti ih kako kleče sa sklopljenim rukama i u očekivanju onog velikog čuda, koje se po svem svijetu obavlja, i uvijek iznova ponavlja, bilo je već kao da si u samom nebu. Uopće ne misliti na to da ima ljudi, koji su među vama, koji nisu u ovom trenutku usredotočeni, već rastreseni i pričaju… S velikom boli u srcu sd govorim ovo: ima puno više muškaraca, više nego žena, koji jednostavno ostaju stajati i prisustvovati ovom događaju prekriženih ruku, kao da GOSPODINU žele iskazati čast stojeći, takoreći svejedno je to, dakle izrazom ravno dušnosti.

            Blažena Djevica reče: “Reci čovječanstvu, čovjek nije nikad više čovjek nego kad kleči pred BOGOM.“

            Slavitelj izgovara “riječi pretvorbe“. Nadbiskup je bio normalne visine, ali odjednom je počeo rasti, i ispunio se nekim zračećim svjetlom, nadzemaljskim svjetlom, koje je svjetlilo između bijelog i zlatnog, obavilo ga i zračio je tako snažno svojim licem, tako da njegove crte nisu bile više za prepoznati. I kad je podigao Hostiju, vidjeh njegove ruke i na rubu ruku nosio je znak, iz kojeg je izlazilo veliko intenzivno svjetlo. Bio je to ISUS!...Bo je to ON, koji je SVOJIM TIJELOM okružio tijelo slavitelja, kao da je ON nježno i s puno ljubavi okružio i obujmio nadbiskupove ruke. U tom jedincatom trenutku započela je rasti Hostija i postajala je sve veća i u njoj se pojavi predivno ISUSOVO lice, kako gleda SVOJ narod.

            Instinktivno htjedoh oboriti svoju glavu a „Naša draga Gospa“ reče slijedeće:“ne obaraj svoju glavu, nego podigni svoj pogled, promatraj NJEGA, gledaj GA izravno i ne izmiči NJEGOVU pogledu i ponavljaj molitvu iz Fatime: 'GOSPODINE, vjerujem u TE, klanjam TI se, uzdam se u TE i ja TE ljubim! Molim TE, oprosti onima koji ne vjeruju u TE, ne klanjaju TI se, ne uzdaju se u TE i ne ljube Te. Opraštanje i milosrđe…'. A sad reci MU, kako GA veoma ljubiš, iskaži svoje poštovanje KRALJU KRALJEVA.“

            I ja sam tako govorila NJEMU. Činilo mi se kao da ON samo mene gleda iz ogromne Hostije. U nutrini znala sam, da ON promatra – s puno LJUBAVI – na isti način svakog nazočnog… Zatim obori glavu toliko dok mi čelo nije dodirnulo pod, tako kao što su to prethodno učinili svi anđeli i blaženici s neba. Možda u djeliću sekunda razmišljala sam o tome, kako je moguće, da se ISUS pojavi u liku slavećeg svećenika i istodobno također vidljiv u velikoj Hostiji, koja je ponovno postala malenom kao prije pri spuštanju svećenikovih ruku. Niz moj obraz kotrljale su se velike suze. Lice mi je bilo od tog posve mokro i ne mogu izaći iz mojeg stanja čudesnog divljenja.

            Odmah zatim izgovorio je nadbiskup riječi pretvorbe nad vinom a istodobno s njegovim riječima započelo je sijevati i zračiti na nebu i pozadini. Odjednom nije bilo više zidova ni krova u crkvi. Sve je bilo mračno, zračilo je samo ono sjajno svjetlo na oltaru.

            I odjednom vidjeh gore u zraku ISUSA; razapeta, s glavom što je pala na njegove grudi. Poprečni krakovi križa nosili su velike i jake ruke. I iz sredine tog jarkog svjetla izletjelo je svjetlašce kao neka krijesnica ili neki vrlo mali sjajni golubić, i letio je cijelom lađom crkve, da bi se napokon spustio na lijevo rame gospodina nadbiskupa, koji je još uvijek predstavljao i bio ISUS, budući da sam jasno mogla vidjeti i razlikovati NJEGOVU dugu kosu i NJEGOVE sjajne rane i NJEGOVO veliko tijelo, ali NJEGOVO lice ne vidjeh.

            A gore, raspeti ISUS, NJEGOVO lice bilo se oborilo ka desnoj stani ramena i sve što se moglo vidjeti od NJEGOVOG lica, i NJEGOVIH ruku, bilo je iznakaženo, prebijeno i puno rana. Na desnoj strani otvorila se jedna rana na NJEGOVIM grudima a krv je izbijala u valovima prema lijevoj strani, i na desnu stranu tekla je – naslućujem – voda, ali bila je prozirna i jasna, činilo se kao da je to rijeka nekog natprirodnog svjetla, koje teče na desno i na lijevo na nazočne vjernike. Začudilo me, koliko je bilo krvi koja je tekla prema kaležu i pobojah se da bi se već kalež prelio i Krv bi tekla preko samog oltara i onda bi ostala ogromna krvava mrlja, ali nijedna jedina kaplja nije pala!

            U tom trenutku reče Sveta Djevica:-„To je čudo nad čudesima. Već sam ti često kazala, za GOSPODINA nema vremena ni prostora u trenutku pretvorbe, sijela se zajednica vjernika i suslavitelja premješta u podnožje brda Kalvarije, točno u trenutku razapinjanja ISUSA KRISTA.“

            Može li to sebi netko predstaviti? Naše oči ne mogu to vidjeti ni zamijetiti, ali mi smo svi tamo u tom trenutku kad GA se razapinje na križ. ON moli OCA za oproštenje, ne samo za one koji GA ubijaju i muče, nego moli i za oproštenje svakog pojedinog našeg grijeha:“OČE, oprosti im, jer ne znaju što čine!“

            Od onog dana molim sve, i svejedno mi je kad me se stoga drži ludom, da trebaju kleknutipasti na koljena, da trebaju pokušati sa svim svojim srcem i svim svojim osjećajima, zašto su spospbni, doživljavati ovu poslasticu, koju nam GOSPODIN daruje u SVOJOJ dobroti.

Oče naš

 

Kad smo započeli moliti Oče naš, sam GOSPODIN mi po prvi put za vrijeme ove svete Misne žrtve reče:“Dobro pazi, JA hoću, da moliš s najvećom iskrenošću i sudjelovanjem, koje možeš ostvariti, i da se upravo u ovom trenutku sjetiš osoba ili ljudi, koji su ti u tvom životu nanijeli najviše boli, patnje i zla, da ih u tom trenutku zagrliš i prisloniš na svoje grudi i rekneš duboko iz svoga srca slijedeće riječi:-“U ime ISUSOVO opraštam ti i želim ti mir. U ime ISUSOVO molim te za oproštenje i želim si mir od tebe.' – I ako ta osoba zaslužuje mir. Ona će ga i zadobiti i dobo će joj biti i na taj način će puno dobra primiti. Ali ako ta osoba nije sposobna otvoriti se miru, pusti ga u svoje srce, taj mir vratit će se u tvoje srce. Ali ja ne želim, da zadobiješ mir i dadneš ga drugim osobama, ukoliko nisi najprije spremna oprostiti i taj mir najprije osjetiti i imati u svom srcu.“

            “Pazite na to, što radite.“ – nastavio je dalje GOSPODIN – “Uvijek iznova govorite u 'Oče našu': Oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim. Ako ste samo spremni oprostiti ali ne i zaboraviti, kako to mnogi uvijek naglašavaju, onda stavljate i BOGU uvjete za poroštenje. Vi kažete, oprosti mi, molim, samo toliko koliko sam spreman oprostiti, i baš ne više i ne mane.“

            Ne mogu baš objasniti moju bol i moje kajanje, koje me snašlo, kad sam odjednom shvatila, kako vrlo možemo povrijediti GOSPODINA  i kako sami sebi nanosimo štetu i sebe možemo vrijeđati s uvrijeđenošću, s osjećajima ljubomore i mržnje, i drugim užasnima načinima ponašanja, koje najčešće nastaje, od kompleksa manje vrijednosti i preosjetljivosti. Ja sam oprostila, od svog srca sam oprostila. I izmolila sam za oproštenje, koji su me ikad povrijedili, da bi zadobila GOSPODINOV mir i da bi ga osjetila u dubini svoje nutrine.

            Slavitelj reče:“… daruj nam mir i jedinstvo… i zatim: Mir GOSPODNJI neka je sa svima vama…“

            I sasvim iznenada vidjeh, da je između nekih ljudi, koji se zagrliše (ne kod svih), započelo u sredini sjati vrlo jako svjetlo, i odmah sam znala, to je bio ISUS, i naslonih se gotovo na osobu uz mene da bih je zagrlila. I tako osjetih zaista i stvarno također grljenje samog GOSPODINA u tom natprirodnom svijetu. To je bio ON sam, koji me je zagrlio da bi mi podario SVOJ mir, jer u tom trenutku odjednom sam bila sposobna oprostiti i potjerati iz svog srca svu bol suzdržanost prema drugim ljudima. I to toliko jako si ISUS želi provesti zajedno s nama taj trenutak radosti, zagrliti nas i poželjeti nam i ostaviti SVOJ MIR.

            Sad dođe trenutak pričesti svih suslavećih svećenika. Tad primijetih nazočnost svih svećenika na nadbiskupovu mjestu. I kad je on primio Svetu Pričest, reče Presveta Djevica:

            “Ovo je pravi trenutak za glavnog slavitelja i svećenika koji su ga pratili molitvom. Dakle, ponavljaj za mnom: 'GOSPODINE, blagoslovi ih, posveti ih, pomozi ih, održi ih čistima, ljubi ih, zaštiti ih, održi ih u SVOJOJ ljubavi…' Mislite pri tome na sve svećenike cijeloga svijeta, molite za sve BOGU posvećene osobe i redovnike…“

            Ljubljena braćo, to je pravi trenutak u kojemu moramo moliti za vas, budući da ste vi Crkva, važni dio Crkve, kao što smo mi laici također Crkva. Često mi laici tražimo toliko puno od svećenika, ali nismo sposobni za njih moliti, razumjeti ih, da su i ono samo ljudi, razumjeti i cijeniti njihovu usamljenost njihovo biti-sam-ostavljen, čim je svećenik tako često okružen.

            Jednostavno moramo razumjeti, da su svećenici ljudi kao mi, koji potrebuju puno razumijevanja, prije svega, i pazite, potreban im je osjećaj i tankoćutnost, potrebuju posebno naše poštivanje, budući da svoj život daju za svakog potrebitog od nas, kao i ISUS. Oni su mu se zapravo po svemu posvetili.

            Gospodin želi, da narod stada, koje je BOG povjerio dotičnom svećeniku, moli za svojeg pastira i tako pomaže njegovom posvećenju, jednog dana, kad već dođemo na drugi svijet, shvatit ćemo čudo, što ga je GOSPODIN učinio, kad nam je darovao svećenike, koji nam pomažu spasiti naše duše.

 

Sveta pričest

 

Ljudi sad izlaze iz klupa polazeći na Sv. pričest. Došao je sad veličanstveni trenutak susreta, čas “pričesti“. I GOSPODIN mi reče: - “Sačekaj trenutak, JA želim, da ti nešto promatraš…“ i tjerana unutarnjima poticajem usmjerih svoj pogled osobi, koja je upravo primila Svetu pričest na jezik iz ruku svećenikovih. 

Uz to moram objasniti, da je to bila osoba iz naše molitvene skupine, koja se prethodno predvečerje nije više mogla ispovjediti i zato se ujutro ispovjedila prije Mise. Kad je sad svećenik položio tijelo GOSPODINOVO na njezin jezik, sijevnula je zraka svjetlosti i toj je ženi bijela-dubokozlatna svjetlost prožela najprije kralježnicu, zatim rub hrptenjače, ramena i glave. GOSPODIN mi tada reče:

„Tako je to, kad uživam zagrliti neku dušu koja dolazi s posve čistim srcem primiti me!“

ISUSOV glas imao je ton osobe, koja je bila vrlo zadovoljna i sretna. Bila sam sasvim zbunjena i stalno sam gledala na tu prijateljicu kako se vraća na svoje mjesto okružena blještavim svjetlom u rukama GOSPODNJIM. Pomislih više na to koliko si čudo tako bezbroj puta propustimo, kad pristupamo stolu GOSPODNJEM s našim malim i velikim pogreškama da bi primili ISUSA, kad to treba i može biti tako veselo slavlje.

Više puta kažemo, nema toliko svećenika da bi svakog trenutka uvijek iznova mogli ispovjediti svoje grijehe. Problem nije zacijelo ispovjediti se iznova svakog trenutka, nego je problem štoviše u tomu, da tako lako i iznova padamo u grijehu i ne prevladamo kušnju. Na drugom mjestu mora se kazati, kad se često toliko trudimo pronaći salon za uljepšavanje i pronađemo dobrog frizera kad moramo negdje poći i kad smo pozvani na slavlje, onda se pak ne traži previše od nas pronaći svećenika, kad je to potrebno, da bi nas ON oslobodio od tog blata, prljavštine duše, upravo od grijeha. Ali ne smijemo biti drski prema ISUSU u svakom bilo kakvom trenutku, kad nam je srce puno užasnog korova.

Kad sam krenula primiti Svetu pričest ponovno mi reče ISUS: - „Posljednja večera bio je trenutak najveće prisnosti sa svojima. U tom času LJUBAVI uspostavio sam Sakrament, koji je bio u očima ljudi najveće ludilo ljubavi i gluposti. Učinio sam se dakle zarobljenikom LJUBAVI. Uspostavio sam sakrament svete EUHARISTIJE. Htjedoh ostati kod vas i među vama do konca vremena, jer MOJA LJUBAV nije mogla podnijeti, da vi, koje sam ljubio više nego SVOJ vlastiti život, ostanete kao siročad…“

Tada sam primila Hostiju – Tijelo GOSPODINOVO - , i imala je posve drugi okus. Bila je to mješavina krvi i tamjana koja me je svu ispunila. Osjetih tako beskrajnu ljubav da nisam mogla zadržati svoje suze… Kad sam se vratila na svoje mjesto i upravo kleknula, reče GOSPODIN: - „Dobro poslušaj…“ I odjednom mogla sam u nutrini razabrati i čuti molitvu jedne žene, koja je sjedila preda mnom, a upravo se bila pričestila.

            To što je ona govorila ne otvarajući usta, glasilo je otprilike ovako: „GOSPODINE, sjeti se da je već opet kraj mjeseca, a ja nemam novca da bi plaćala stanarinu, ratu z automobil i školarinu djeci. TI moraš nešto poduzeti da mi pomogneš…Molim t e, pobrini se, da moj muž napokon prestane toliko piti. I molim TE za svojeg sina. Izgubit će daljnju godinu, ako mu ne pomogneš na ispitima koje mu predstoje u ovome tjednu…I ne zaboravi moje susjedu, koja bezuvjetno treba odseliti, da napokon i stvarno odseli, budući da je jednostavno više ne mogu podnositi i izdržati…itd.,itd.“

            Najednom reče nadbiskup „Pomolimo se!“ i usade okupljena zajednica na završnu molitvu. ISUS mi reče žalosnim tonom u glasu: „Jesi li pak vidjela i također primijetila? Jesi li postala svjesna toga? Ni jedan jedini put nije MI ova žena rekla, da ME voli. Niti jednom nije mi se zahvalila, što sam JA SVOJE BOŽANSTVO spustio s neba kao dar ljudima, jednom čovječanstvu, također i za nju, da bi ljude uzdigao SEBI. Niti jedan jedini put nije kazala:'HVALA, GOSPODINE!' Bila je to samo duga litanije molbi… i tako se ponašaju gotovo svi, koji ovamo dolaze da bi ME primili.“

            „JA sam umro iz ljubavi prema vama i JA sam uskrsnuo, također iz ljubavi, i otad JA čekam iz ljubavi svakog pojedinog od vas… ali vi uopće ne zamjećujete koliko čeznem i žeđam za vašom ljubavi. Sjeti se, JA sam 'PROSJEK LJUBAVI' u ovom uzvišenom, tako bitnom i značajnom času duše.“

            Shvaćate li uopće, da ON, koji je SAMA LJUBAV, čezne za našom ljubavlju, moli i prosi, a mi MU ne želimo dati? Zacijelo je gore, nastojimo izbjeći susret s Najvišim oblikom LJUBAVI, s jednom LJUBAVI, koja se prinosi u trajnoj žrtvi.

 

Blagoslov

 

            I kad je nadbiskup pošao podijeliti završni blagoslov, Presveta Djevica ponovno mi reče slijedeće:“oprez, pazi i gledaj, što činiš… Vi jednostavno 'mašete rukom' umjesto da se prekrižite. Jednostavno ipak misli na to da bi ovaj blagoslov, kojeg u svom životu primaš iz posvećenih ruku svećenika, mogao biti posljednji. Ne znaš da li ćeš umrijeti ili ne, kad izlaziš iz ove crkve. I također ne znaš, da li ćeš još jednom imati prigodu, da ti neki drugi svećenik podjeli svoj blagoslov. Te posvećene ruke daju ti blagoslov u ime PRESVETOG TROJSTVA – i stoga je više nego pravo, da taj znak križa činiš s poštovanjem i pobožnošću, kao da je to posljednji put u tvom životu.“

krscanskizivot @ 12:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » svi 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
30243
Index.hr
Nema zapisa.